Linkovi
najave utakmica i zanimljivosti

OK ĐAKOVO II

23.01.2006., ponedjeljak

DVA LICA ISTE EKIPE

ŽOK VUKOVAR – OK ĐAKOVO 3:2
( 25:15; 21:25; 14:25; 25:20; 15:9 )

NASTUPILE SU SLJEDEĆE DJEVOJKE:

1. ANTONELA MARAS
2. TANJA OMAZIĆ
3. IVANA IVANUŠEC
4. MATEA ZORIĆ
5. SANDRA UNTERAJNER
6. ANDREA IVANDA
7. MONIKA SLIŠKOVIĆ
8. MARIJA ĆURIĆ
9. MAJA ĆURIĆ
10. MAJA AMBRUŠIĆ
11. LUCIJA PULJIĆ


U GRADU HEROJU PROPUŠTENA JE JEDNA VELIKA PRIGODA ZA PRVU POBJEDU U GOSTIMA.
Vukovar je jedna dosta dobro posložena ekipa. Ekipa koja igra u sustavu 4 – 2 i ta igra jako dobro funkcionira u terenu. To su cure najbolje osjetile u prvom setu, ali isto tako u tom setu su vidjele da mogu igrati protiv njih samo uz maksimalni angažman i brzo kretanje na terenu.
Tu istu ekipu Vukovara sam gledao u Osijeku protiv Retfale koju su dobile s 3:2 i na mene su ostavile dobar utisak te sam prije utakmice u sebi razmišljao da bih i s jednim dobivenim setom bio zadovoljan, ali nekako na zagrijavanju kada sam promatrao njih i ono koliko moje cure mogu shvatio sam da će utakmicu dobiti ona ekipa koja bude imala brže kretanje u terenu i to sam curama i rekao prije početka prvog seta.
E onda je došao taj prvi set koji slobodno mogu nazvati našom bolnom točkom jer nekako taj prvi set , bilo da ga dobijemo ili izgubimo uvijek odigramo najslabije. Tako je bilo i u subotu. Dok su cure pohvatale konce i dok su se razigrale prvi set je završio s porazom od deset poena razlike. U tom setu se vidjelo da se s MAJOM A. , kod koje se , to odmah moram reći, vidi najveći napredak u radu pojedinih elemenata, ali na prijemu servisa i kretanju u terenu ćemo morati strahovito puno poraditi.
U tom prvom setu kretanje nije nikako bilo kako treba. Cure kao da su prvi puta u igri, ali je interesantno da moje riječi kao da nikako ne dopiru do njih. Ukočene, uplašene, olovne noge, jednostavno čovjek ne zna kako da ih pokrene.
Vidjelo se da je MAJA Ć. standardno dobra u svojim napadnim djelovanjima, ali na obrani ćemo morati dosta raditi, naročito blok, jer sada se vidi da u taj blok skače s malim zakašnjenjem što više nije slučajnost već krivo naučeno.
IVANA standardna samo što je u tom setu nedostajala njezina eksplozivnost da bi ta bodovna razlika bila manja i što od nje očekujem da još više oslobodi ruku i tuče po toj lopti. IVANA ti to možeš.
ANDREA je podjednako dobra i podjednako loša u svim elementima igre, odnosno odigrat će onako kako u samom trenutku započne utakmicu i kako viknem s klupe na nju tada zaigra bolje. Cura od koje osobno očekujem jako puno samo treba raditi, raditi i raditi da bi s vremenom postala jedna od boljih pucača u ovoj ekipi, a kada se poslože i njene dobre obrambene sposobnosti mogli bi dobiti jednu kompletnu igračicu, a možda i nećemo. To će najviše zavisiti od nje i njenog rada , a posebno njena najbolnija točka na koju uvijek moram utjecati je ta da se zaboravlja u igri i ne štiti igračicu ispred sebe kada je u toj fazi igre. Jednostavno ostane u visokom stojećem položaju što meni s klupe, kada sve one zauzmu niski odbojkaški stav izgleda kao da je još i skočila. A opet s druge strane tako bodri ekipu da joj se ne može ništa prigovoriti. Tu veliku zbrku u njenoj glavi trebat ću pokušati posložiti, naravno uz njenu veliku pomoć i nadam se suradnju.
SANDRA je ponovno odigrala dobro. Njoj zamjeram to što joj treba vremena u igri da opusti ruku i to što bi kao kapetan ekipe trebala malo više bodriti ekipu u samom terenu, a to bi vjerujem pomoglo i njoj samoj da zaigra opušteno.
LUCIJA koja je zamjenila NIKOLINU odigrala je utakmicu dobro, malo je bilo lutanja u terenu, ali to je posljedica toga što nije uigrana s ekipom i njoj jedan veliki savjet da mora ostati najmirnija u terenu za vrijeme cijele utakmice kakav god rezultat bio jer od njene mirnoće zavisi puno, puno toga, te da stalno mora gledati gdje joj se u svakoj rotaciji nalazi koja cura da ih može pravilno razigravati.

Onda kada su moje riječi s klupe došle do njih i kada su se opustile i zaigrale onako kako znaju i mogu dobivaju dva seta za redom. Umjesto MAJE A. koja je povrijedila ruku uvodim ANTONELU, a umjesto IVANE – TANJU.
Kod ANTONELE se vidi velika pauza koju je imala zbog povrede leđa, ali je u napadnim djelovanjima odigrala dobro. Mora više razmišljati u igri tako da se ne svađa s tehničarom za drugu loptu i da se izvlači s mreže kako bi mogla po toj lopti udariti punom snagom. Mora puno raditi na prijemu servisa , mora primati što više lopti tako da se ne bi morali skrivati iza drugih igračica u igri kod servisa protivničke ekipe. Puno toga što sam napisao gore za ANDREU vrijedi i za nju.
TANJA, TANJA, TANJA... Uvedem je u igru i mi ta dva seta dobijemo, ali mislim da nije baš imala preveliku ulogu u tome , čak je strahovito i griješila, čak mislim da je IVANA trenutno bolja igračica od nje i prije bi joj bilo mjesto u toj šestorki, ali eto rezultat pokaže drugačije, tako da ću tu morati otvoriti oči još više da ne bi imala toliko kredita kod mene, pogotovo što mi na treninzima nije konstantna i što uvijek ima neki izgovor zašto nije bila na treningu. Od nje isto s vremenom očekujem jako puno , ali ako se bude nastavila ponašati na način da je malo ima i malo nema na treningu, mislim da će taj njen trenutni talenat završiti u jednom sivilu ovoga grada, što bi radi nje same bila velika šteta. TANJA morala bi odbojku voljeti malo više.
MONIKA je za ono malo vremena provedenog u igri odigrala dobro i dala je potrebitu smirenost ekipi u određenoj fazi igre i žao mi je što je nisam odredio prije početka utakmice da igra libera pošto IVA nije išla s nama i mislim da nam je taj libero u pojedinim fazama utakmice jako nedostajao. To smo ona i ja u razgovoru nakon utakmice zajedno i zaključili.
MATEA nije odigrala puno tako da ne mogu ništa posebno napisati o njenoj igri, jedino da je nezagrijana ušla u igru i imala je problema s hladnim rukama, ali još je puno utakmica ispred nas i dovoljno će se naigrati.
MARIJA nije nikako ulazila u igru, a najveći razlog zašto sam je vodio je taj što sam u pojedinim trenucima igre htio ojačati blok ako bude bilo potrebe, ali jednostavno raspored igračica na terenu kada sam to htio napraviti nije mi dozvoljavao, ali i za nju ima još puno utakmica i imat će priliku pokazati koliko može.

Osvrnuo bih se malo i na taj četvrti set jer jednostavno mi nije jasno što se to u glavama cura dogodi da nakon dva uzastopno dobivena seta ulaze u igru s onim " lako ćemo "i to nam se obvezno obije o glavu, gubimo taj set, a onda isto tako i sljedeći i gubimo faktički već dobivenu utakmicu.

Kada se uzmu sve ove primjedbe i ono dobro dato u igri mislim da je sada vrijeme, pošto su već usvojile znanje elemenata igre i samu igru, da se s curama počne raditi i na psihološkoj pripremi i da ću morati početi puno više razgovarati s njma da shvate da za vrijeme igre više nisu pojedinke nego da pripadaju ekipi i da samo s tim i takvim razmišljanjem ekipa može dati svoj maksimum.


Sljedeću utakmicu igramo protiv Požege...

- 09:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>
< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off

OK ĐAKOVO II
Adresa: Ivana Kukuljevića 7
Telefon/fax: 031/813-418

Predsjednik: Miroslav Užarević
mob: 091/52-28-332

Trener: Darko Perković
mob: 098/99-52-923
e-mail:
darko.perkovic@os.t-com.hr


o povijesti kluba...
Promatrajući kompletan ekipni sport u gradu Đakovu te 1998. godine došao sam do zaključka da osim rukometa , što se tiče ženskog sporta, nema više ništa gdje bi djevojke mogle koliko toliko pronaći sebe i skloniti se u tim osjetljivim godinama iz kafića i poraditi na sebi u tim zimskim mjesecima kada naš grad utone u jedno "kulturno mrtvilo".

Razmišljao sam o tome na taj način koliko je meni sport donio toga dobroga, druženja, prijateljstva, kroz sve te obveze izgrađivanje radnih navika, veselja nakon pobjeda , tuge nakon poraza, razmišljanja gdje sam pogriješio, kako to na najlakši način ispraviti u budućnosti, i koliko sam u svemu koristio glavu da bi protivnika matirao na najlakši način, a da ne dam svoj maksimum. To su mi uvijek bili najslađi poeni .
Ovaj sport jako traži glavu - razmišljanje, a ne samo sirovu snagu.

Kako sam u to vrijeme bio član muške odbojkaške ekipe ( koja danas na žalost više ne
postoji ) htio sam pokušati početi voditi jednu žensku odbojkašku ekipu vođen time da nisu sve cure dovoljno hrabre da se uhvate u koštac s rukometom, u odnosu na odbojku grubim sportom, tako da će i za mene ostati djevojaka koje će početi trenirati.

I tako je te 1998. godine osnovan ŽOK Đakovo u okviru OK Đakovo.

Uz pomoć radio Đakova dali smo oglas da se osniva klub i da počinjemo s treninzima vani na otvorenom igralištu Hrvatskog Sokola.
Odaziv djevojaka je bio takav da sam se na prvom okupljanju uplašio broja djevojaka koji se pojavio.Došlo je ukupno 49 djevojaka, a ja sam za treniranje na raspolaganju imao jednu mrežu i tri lopte.
Pomislio sam u sebi kako je svaki novi početak težak i klub je počeo s radom.
Prvi trening sam imao 18.05.1998. godine.
Djevojke sam podijelio u dvije grupe, a trenirali smo četiri puta tjedno s prvom grupom od 17.30 do 19.00 sati, a s drugom grupom od 19.00 do 20.30 sati.
Mogu samo bogu zahvaliti što su djevojke voljele dolaziti trenirati i što su ove iz prve grupe ostajale i na treningu druge grupe kao promatrači tako da su se roditelji zabrinuli gdje su im djeca od 17.00 do 21.00 sat i u toj svojoj brizi su počeli dolaziti i gledati što im djeca rade.
Zahvaljujući tome jedan od roditelja je na taj način postao i prvi sponzor ŽOK Đakovo jer kada je došao i vidio u kojim se uvjetima radi kupio je curama komplet opremu ( dresove, gaćice, trenerke ), jednu mrežu s antenama i ono što je meni bilo najvažnije kupljeno je petnaest novih lopti, tako da na idućem treningu iako je bio tmuran dan pred kišu meni je sjalo sunce. Želio je pomoći , pomogao je i ja mu od sveg srca želim sve najbolje u životu – Pero veliko hvala !!!!
Zamisli sad kombinacije, ja – pedeset cura – osamnaest lopti – NEVJEROJATNA KOMBINACIJA.
Borba s tim asfaltom nam je odmah bila puno lakša.

Pripremali smo se za početak prvenstva, prvog prvenstva ženske odbojke u povijesti grada.

Pred sam početak prvenstva napravio sam selekciju djevojaka s kojima ću trenirati u dvorani i s kojima ću početi prvenstvo, a bilo mi je jako krivo što nisam mogao nastaviti i s ostalima , ali to jednostavno tehnički nije bilo izvedivo.

Počeo sam raditi sa sljedećim curama:

1. IVANA MAJSTOROVIĆ 1983.
2. VALERIJA TOMIĆ 1983.
3. RUŽICA MIŠURA 1985.
4. MAJA ŠĆURIĆ 1984.
5. MARTINA VRAČEVIĆ 1984.
6. TEA VUIĆ 1983
7. MAJA KULUNDŽIĆ 1982.
8. MONIKA MITROVIĆ 1983.
9. KRISTINA UZELAC 1983.
10. JASMINA ĆURAK 1983.
11. MAJA SABLJAR 1982.
12. JASMINKA ABRAMOVIĆ 1982.
13. SANDRA IVANOVIĆ 1982.
14. SANELA ĆAVARUŠIĆ 1982.
15. NATAŠA BOŽIĆ 1983.
16. IVANA BALEKIĆ 1984.
17. IVANA SADAIĆ 1982.
18. IVANA RAJKOVIĆ 1978.
19. VJEKOSLAVA BOŠKOVIĆ 1979.
20. KSENIJA POLOŠKI 1982.
21. MIRELA BOŠNJAK 1983.
22. IVA BOŠKOVIĆ 1983.
23. IVANA PULJIĆ 1984.



To naše prvo natjecanje bilo je u "Slavonskoj ligi" između tri ekipe: mi, Nova Gradiška, gimnazija Matija Mesić – Slavonski Brod, po dvostrukom kružnom sistemu gdje smo otprilike svi bili podjednaki i gdje je svatko svakoga mogao dobiti.
Iz tog vremena nikako ne mogu zaboraviti veliku borbu za opstanak same ekipe, traženje sponzora, organizacija prijevoza, organizacija prijateljskih utakmica, novca na kapaljku, a sve košta, svi traže ...., a isto tako i ono što u čovjeku uvijek ostaje – ono lijepo, jer ružno se uvijek zaboravlja, ono veselje u kombiju kad dobijemo utakmicu u gostima, a cure zapjevaju meni vozaču. Ostaje u sjećanju i jednodnevni izlet u Bizovac na kraju sezone gdje smo nastavili to naše zajedničko druženje, gdje se razvija taj duh zajedništva, duh pripadnosti toj ekipi.

No kako to obično u priči biva – što je lijepo kratko traje.

U listopadu 1999. godine odlazim na novi posao u mili nam glavni grad. Cure mi priređuju oproštaj. Stisnulo se nešto u grlu, a gdje ću to pred njima pokazati. Na poklon dobivam veliku uvećanu našu zajedničku fotografiju, loptu s njihovim potpisima i mojim brojem 4, koja sada ima posebno mjesto u stanu ( i srcu naravno ) i jedan jedini osvojeni pehar s turnira u Slavonskom Brodu. ( od njega danas imam samo dijelove jer je to moja "tehničarka" od četiri godine stalno tražila i spremala na "svoje mjesto".
To ljeto, prije nego što sam otišao, počelo se malo ozbiljnije raditi u cijelom klubu tako da su naprevljena tri terena za odbojku na pijesku na gradskom bazenu i sada kad sam pomislio da bi se moglo puno kvalitetnije raditi, npr. škola odbojke za djecu preko ljeta, morao sam otići.

Spletom životnih okolnosti u Zagrebu se nisam dugo zadržao tako da se 2001. godine vraćam i ponovno se uključujem u rad kluba, a sada u toj sezoni su tu pored starih i neke nove cure:

1. MONIKA KARABOJEV 1983.
2. PETRA ANGEBRANDT 1983.
3. IVANA MAJSTOROVIĆ 1983
4. VLATKA KOREN 1984.
5. MARTINA VRAČEVIĆ 1984.
6. ZRINKA VRAČEVIĆ 1985.
7. MARINA ŠARIĆ 1985.
8. RUŽICA MIŠURA 1985
9. SUZANA KUNA 1985
10. MARTINA BAGARIĆ 1985.
11. ANTONIJA JUKIĆ 1986.
12. LIVIJA VRAČEVIĆ 1987.
13. JELENA LUCIĆ 1988.
14. MARIJA DUBRAVAC 1988.
15. ANTONIJA ŠIMIĆ 1988.
16. ANA BIUK 1988.
17. IRMA ŠĆURIĆ

S gore navedenim curama odradio sam samo jednu sezonu i iz osobnih razloga ponovno sam bio odsutan iz kluba sve do ove 2005. godine kada sam se pred početak sezone ponovo uključio u rad kluba.