OK ĐAKOVO II

17.12.2005., subota

Andrea i Sandra najveći borci...

OK Belišće – OK Đakovo 3:0 ( 25:13; 25:12; 25:13 )

Nastupile su sljedeće djevojke:

1. ANDREA IVANDA
2. SANDRA UNTERAJNER
3. NIKOLINA RAGUŽ LUČIĆ
4. ANJA HARDI
5. MATEA ZORIĆ
6. MARIJA MIKIĆ
7. IVANA IVANUŠEC
8. TANJA OMAZIĆ
9. ANTONIJA MARKOVIĆ
10. MONIKA SLIŠKOVIĆ
11. MARIJA ĆURIĆ

Završena je jedna utakmica u kojoj sam unaprijed znao da nemamo što puno očekivati, utakmica u kojoj sam želio isprobati sve cure da i ja , ali i one same vide gdje su, koliko mogu i da znam na koji način moram sa svakom od njih ubuduće raditi ali i utakmica u kojoj sam prvi i posljednji put u životu pojeo govno time što sam rekao da mi nije bitan rezultat, a onda sam tu hrpu govana
morao što prije pojesti i to velikom žlicom, odnosno čekao sam da utakmica završi što prije.( nisam zvao ni jedan time-out ).
Prije utakmice sam curama rekao da mi rezultat nije bitan i da me više zanima njihova igra, ali za vrijeme trajanja utakmice sam ipak osjetio da mi je rezultat itekako bitan, i zato se jako slažem s ANDREOM koja mi je u startu rekla da se ne slaže s mojim razmišljanjem.

Uvjeti za odigravanje utakmice su bili dosta teški tako da apeliram na one koji budu ubuduće dogovarali termin odigravanja da ovaj termin ujutro u deset sati nikako ne prihvate jer nam je u tom prvom setu sunce udaralo u oči tako da se ništa nije vidjelo.

Iako mi je SANDRA rekla da ova utakmica baš i nije bila u kojoj je svaka od njih mogla pokazati koliko može ja sam ipak puno toga uvidio što mi je u stvari i bio osnovni cilj.

Vidio sam da su ANDREA I SANDRA daleko najveći borci, da ova prva nema strah od nikoga i zato njoj kapa dolje. SANDRA još mora itekako osloboditi ruku i biti malo više s glavom u igri kada je u prvoj liniji, jer ona to itekako može.
Vidio sam koje stvari moram raditi s NIKOLINOM da joj izvadim to olovo iz ruku i da moramo raditi na vježbama eksplozivnosti jer s njom dobrom ova ekipa ima sasvim drugo lice.
IVANA nikako da uđe u onu formu kakva je bila prije povrede leđa kada mi je bila standardna u ekipi, isto kao i MATEA, jer i kod jedne i druge mora se vratiti ono brzo kretanje u igri koje nam sada nedostaje. S njih dvije i MONIKOM kada razbije strah od igre moramo izbaciti barem dva dobra pucača iz prednje linije tako da budemo sigurni kada ide smeč preko neke od njih to bude 95% sigurnog našeg poena.
Cure, morate imati muda i udarati po toj lopti !!!!!!!!
Samo tako ćemo napraviti barem još jednog smečera iz prve linije.
MARIJA Ć. me ugodno iznenadila sa svojim sigurnim kretanjem u igri, dobrim prijemom nekoliko njihovih smečiranih lopti, sigurnim servisom, ali s njom se mora još raditi na brzini i čvrstini skoka u blok jer u budućnosti moramo računati na tu njenu prekokrasnu visinu, samo mora biti dosta eksplozivnija.
Vidio sam da ANTONIJA, ANJA i MARIJA M. mogu dati puno toga, ali za njihovu slabiju igru sam najveći krivac ja jer mi ne igraju dovoljno i tu je najviše prisutan strah na utakmici, strah koji će se razbiti čim budu više igrale. Za njih radi vrijeme. Moraju biti strpljive i čekati svoju pravu priliku i onda je iskoristiti na najbolji mogući način.
Tu bih se samo osvrnuo na ANTONIJIN servis koji je
"ubitačan", i ako je krene mislim da na njenom servisu hladno možemo uzeti sedam – osam poena, ali je treba krenuti.
Uvidio sam i da TANJA može igrati na svakom mjestu u ekipi, ali se treba jako puno raditi, a za to bi morala biti na svakom treningu, jer koliko se kod nje vidi napredak, toliko se vidi i koliko stagnira tim svojim nedolascima na trening.

Znam da bi me sada odmah TANJA pogledala i rekla – ne mogu radi škole i sve mi je to razumljivo, jer cure ipak vam je škola na prvom mjestu.

Belišće, Belišće – dobra su ekipa, ali mislim da su nam bile dvije MAJE i IVA tu bi rezultat bio itekako drugačiji, da bi uzeli 20 poena po setu, odnosno možda dobili i koji set.

Cure – idemo dalje !!!!!

- 14:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


OK ĐAKOVO II
Adresa: Ivana Kukuljevića 7
Telefon/fax: 031/813-418

Predsjednik: Miroslav Užarević
mob: 091/52-28-332

Trener: Darko Perković
mob: 098/99-52-923
e-mail:
darko.perkovic@os.t-com.hr


o povijesti kluba...
Promatrajući kompletan ekipni sport u gradu Đakovu te 1998. godine došao sam do zaključka da osim rukometa , što se tiče ženskog sporta, nema više ništa gdje bi djevojke mogle koliko toliko pronaći sebe i skloniti se u tim osjetljivim godinama iz kafića i poraditi na sebi u tim zimskim mjesecima kada naš grad utone u jedno "kulturno mrtvilo".

Razmišljao sam o tome na taj način koliko je meni sport donio toga dobroga, druženja, prijateljstva, kroz sve te obveze izgrađivanje radnih navika, veselja nakon pobjeda , tuge nakon poraza, razmišljanja gdje sam pogriješio, kako to na najlakši način ispraviti u budućnosti, i koliko sam u svemu koristio glavu da bi protivnika matirao na najlakši način, a da ne dam svoj maksimum. To su mi uvijek bili najslađi poeni .
Ovaj sport jako traži glavu - razmišljanje, a ne samo sirovu snagu.

Kako sam u to vrijeme bio član muške odbojkaške ekipe ( koja danas na žalost više ne
postoji ) htio sam pokušati početi voditi jednu žensku odbojkašku ekipu vođen time da nisu sve cure dovoljno hrabre da se uhvate u koštac s rukometom, u odnosu na odbojku grubim sportom, tako da će i za mene ostati djevojaka koje će početi trenirati.

I tako je te 1998. godine osnovan ŽOK Đakovo u okviru OK Đakovo.

Uz pomoć radio Đakova dali smo oglas da se osniva klub i da počinjemo s treninzima vani na otvorenom igralištu Hrvatskog Sokola.
Odaziv djevojaka je bio takav da sam se na prvom okupljanju uplašio broja djevojaka koji se pojavio.Došlo je ukupno 49 djevojaka, a ja sam za treniranje na raspolaganju imao jednu mrežu i tri lopte.
Pomislio sam u sebi kako je svaki novi početak težak i klub je počeo s radom.
Prvi trening sam imao 18.05.1998. godine.
Djevojke sam podijelio u dvije grupe, a trenirali smo četiri puta tjedno s prvom grupom od 17.30 do 19.00 sati, a s drugom grupom od 19.00 do 20.30 sati.
Mogu samo bogu zahvaliti što su djevojke voljele dolaziti trenirati i što su ove iz prve grupe ostajale i na treningu druge grupe kao promatrači tako da su se roditelji zabrinuli gdje su im djeca od 17.00 do 21.00 sat i u toj svojoj brizi su počeli dolaziti i gledati što im djeca rade.
Zahvaljujući tome jedan od roditelja je na taj način postao i prvi sponzor ŽOK Đakovo jer kada je došao i vidio u kojim se uvjetima radi kupio je curama komplet opremu ( dresove, gaćice, trenerke ), jednu mrežu s antenama i ono što je meni bilo najvažnije kupljeno je petnaest novih lopti, tako da na idućem treningu iako je bio tmuran dan pred kišu meni je sjalo sunce. Želio je pomoći , pomogao je i ja mu od sveg srca želim sve najbolje u životu – Pero veliko hvala !!!!
Zamisli sad kombinacije, ja – pedeset cura – osamnaest lopti – NEVJEROJATNA KOMBINACIJA.
Borba s tim asfaltom nam je odmah bila puno lakša.

Pripremali smo se za početak prvenstva, prvog prvenstva ženske odbojke u povijesti grada.

Pred sam početak prvenstva napravio sam selekciju djevojaka s kojima ću trenirati u dvorani i s kojima ću početi prvenstvo, a bilo mi je jako krivo što nisam mogao nastaviti i s ostalima , ali to jednostavno tehnički nije bilo izvedivo.

Počeo sam raditi sa sljedećim curama:

1. IVANA MAJSTOROVIĆ 1983.
2. VALERIJA TOMIĆ 1983.
3. RUŽICA MIŠURA 1985.
4. MAJA ŠĆURIĆ 1984.
5. MARTINA VRAČEVIĆ 1984.
6. TEA VUIĆ 1983
7. MAJA KULUNDŽIĆ 1982.
8. MONIKA MITROVIĆ 1983.
9. KRISTINA UZELAC 1983.
10. JASMINA ĆURAK 1983.
11. MAJA SABLJAR 1982.
12. JASMINKA ABRAMOVIĆ 1982.
13. SANDRA IVANOVIĆ 1982.
14. SANELA ĆAVARUŠIĆ 1982.
15. NATAŠA BOŽIĆ 1983.
16. IVANA BALEKIĆ 1984.
17. IVANA SADAIĆ 1982.
18. IVANA RAJKOVIĆ 1978.
19. VJEKOSLAVA BOŠKOVIĆ 1979.
20. KSENIJA POLOŠKI 1982.
21. MIRELA BOŠNJAK 1983.
22. IVA BOŠKOVIĆ 1983.
23. IVANA PULJIĆ 1984.



To naše prvo natjecanje bilo je u "Slavonskoj ligi" između tri ekipe: mi, Nova Gradiška, gimnazija Matija Mesić – Slavonski Brod, po dvostrukom kružnom sistemu gdje smo otprilike svi bili podjednaki i gdje je svatko svakoga mogao dobiti.
Iz tog vremena nikako ne mogu zaboraviti veliku borbu za opstanak same ekipe, traženje sponzora, organizacija prijevoza, organizacija prijateljskih utakmica, novca na kapaljku, a sve košta, svi traže ...., a isto tako i ono što u čovjeku uvijek ostaje – ono lijepo, jer ružno se uvijek zaboravlja, ono veselje u kombiju kad dobijemo utakmicu u gostima, a cure zapjevaju meni vozaču. Ostaje u sjećanju i jednodnevni izlet u Bizovac na kraju sezone gdje smo nastavili to naše zajedničko druženje, gdje se razvija taj duh zajedništva, duh pripadnosti toj ekipi.

No kako to obično u priči biva – što je lijepo kratko traje.

U listopadu 1999. godine odlazim na novi posao u mili nam glavni grad. Cure mi priređuju oproštaj. Stisnulo se nešto u grlu, a gdje ću to pred njima pokazati. Na poklon dobivam veliku uvećanu našu zajedničku fotografiju, loptu s njihovim potpisima i mojim brojem 4, koja sada ima posebno mjesto u stanu ( i srcu naravno ) i jedan jedini osvojeni pehar s turnira u Slavonskom Brodu. ( od njega danas imam samo dijelove jer je to moja "tehničarka" od četiri godine stalno tražila i spremala na "svoje mjesto".
To ljeto, prije nego što sam otišao, počelo se malo ozbiljnije raditi u cijelom klubu tako da su naprevljena tri terena za odbojku na pijesku na gradskom bazenu i sada kad sam pomislio da bi se moglo puno kvalitetnije raditi, npr. škola odbojke za djecu preko ljeta, morao sam otići.

Spletom životnih okolnosti u Zagrebu se nisam dugo zadržao tako da se 2001. godine vraćam i ponovno se uključujem u rad kluba, a sada u toj sezoni su tu pored starih i neke nove cure:

1. MONIKA KARABOJEV 1983.
2. PETRA ANGEBRANDT 1983.
3. IVANA MAJSTOROVIĆ 1983
4. VLATKA KOREN 1984.
5. MARTINA VRAČEVIĆ 1984.
6. ZRINKA VRAČEVIĆ 1985.
7. MARINA ŠARIĆ 1985.
8. RUŽICA MIŠURA 1985
9. SUZANA KUNA 1985
10. MARTINA BAGARIĆ 1985.
11. ANTONIJA JUKIĆ 1986.
12. LIVIJA VRAČEVIĆ 1987.
13. JELENA LUCIĆ 1988.
14. MARIJA DUBRAVAC 1988.
15. ANTONIJA ŠIMIĆ 1988.
16. ANA BIUK 1988.
17. IRMA ŠĆURIĆ

S gore navedenim curama odradio sam samo jednu sezonu i iz osobnih razloga ponovno sam bio odsutan iz kluba sve do ove 2005. godine kada sam se pred početak sezone ponovo uključio u rad kluba.