Antistrofa https://blog.dnevnik.hr/antistrofa
petak, 08.03.2019.
...ali ne znaš
Da samo znaš
Koliko led tvoj
Dušu tvoju peče
Ne bi više mač svoj
O plaha srca oštrio.
Ma...da samo, ono, znaš
Koliko krhotine njene
Sužanjstvom guše se i škripe
Trofeje mrtvog krzna ne bi
Pod teškom čizmom skupljao.
Da samo, da samo znaš
Koliko njeni prazni zidovi
Glasno odjekuju
Ne bi pjesma ljubavi
Za tebe bila strana.
Ma...da samo znaš
Okus kapi sreće navrh jezika
Prodao bi zidove
I mačeve i čizme
Slobode da joj daš!
Da samo znaš...
četvrtak, 07.03.2019.
Draga moja...
Imaš moje oči.
Oči koje su mi uvijek izgledale tako obične dok tebe nisam upoznala. Oči u kojima nisam vidjela zvjezdano nebo, svjetlost svijeta, iskonsku ogoljelu ljepotu srca. Oči koje sam bojala u najumjetnije boje svijetu bliske. A na tvom licu u njima vidim svijet.
Imaš bucmaste obraščiće.
Najljepše u prostranstvima Svemira. Dva mala mekana jastučića satkana od oblaka koji nose iskreni osmijeh kao zrake sunca u najljepši dan. A koliko sam puta sebe zakidala jer sam mislila da su moji obrazi bucmasti, koliko se puta nisam smatrala lijepom zbog broja na vagi? Što sam si sve uskraćivala jer sam svoju vrijednost mjerila gramažom umjesto ljubavlju!
I imaš emociju. Predivnu emociju i veliko srce. Nešto što sam toliko puta iz krivih razloga skrivala, a ne želim da se toga ikad sramiš.
Ti imaš toliko toga sličnog meni. I toliko toga različitog, predivnog, jedinstvenog i svog. I imaš toga i više no dovoljno, nemoj nikad zaboraviti.
Draga moja, sad gledam tvoju ručicu u svojoj i tu su moji odgovori. I svojim ću te primjerima nastojati učiti kroz život jer si ti, iako malena, mene već naučila toliko toga...
Mama.
Žuti tulipani
Uslikala ih je. Puno žutih tulipana. Fotogeničnih i Instagramičnih. I svijeću. Moraš. Stavila je odbjegli pramen iza uha.
- To se zove balayage, pomislila je vidjevši izrast.
No dobro. Klik, filter, objavi.
- Nek zadržim malo glamura kao. Ovaj babin tanjur u kojem mi je donijela kolače paše za ugođaj. Bit će ovo ok. Još da mi je neki filter za usranu pelenu od jutros.
Nema, prozrači.
-Ništa, dok spava, taman stignem popiti kavu, pogledati mailove s posla, jesti jednom rukom i složiti robu.
Nope, ipak ne ovaj put. Spavanje je trajalo tek toliko koliko smo sliku aploudali. Jbg.
Bliži se onih 6 mjeseci djetetova života, lagano će i s naknadom biti veselo. Ili to ili se vraćaj na posao. Sponzori će uletiti samo koju bočicu i njihaljku na isprobavanje i slikanje kraj tulipana, to bome neće pokriti razliku. Iz jaslica se vraćaju bolesni svaki treći dan, tako bar svi kažu. Ostajemo doma, ionako je mala i to vrijeme proleti. Možda da proučimo freelancing pa tu uleti nešto.
-Vratit ću se nakon godinu, ajde. Što je godina u vjekovima? Malo ću probati pratiti i držati korak. Ne mogu si dopustiti izići iz toka. Ne smijem. Toliko sam se trudila. Možda da otvorim nešto sama? Sutra ću to malo proučiti, čeka me ta roba, bokte koliko fantaziram! Šta ok, drugi su taman sad dobili povišice kad sam išla, ja ću možda kad se vratim. Ima ljudi i bez posla, šta se žališ. Možda će i On uletjeti da stigneš i koju dodatnu edukaciju.
A ne može ni on sve. Radi po cijele dane i pokušava balansirati rad s time da vidi to dijete, s time da stigne na trening jer stišće zube od išijasa i fura to ko tough guy smile.
-Možda ako držim laptop u rukama, to je kao neka girja, pa ti čitaj i radi čučnjeve s opterećenjem. Ne mogu si dopustiti izići iz forme. Ne smijem. Toliko sam se trudila. Onaj avokado će biti dobar i sutra. Možda neću crknuti i završiti u paklu ako pojedem fetu kruha i paštete sad ajde.
Jbt, dobra je.
-Piša mi se. To se računa kao meditacija?
-Ogledalo, ogledalce moje...igrajmo se Pokvarenog telefona.
Ti mi nešto reci, ja ću i to kroz filter. Pa ću spakirati i odaslati u svijet u kutijama koje već imam. Sa žutim tulipanima i vintage tanjurom.
I završi u bolnici. Nije primijetila bljedilo. Pasali bi neki tulipani i na ovaj ormarić. Sva sreća, dijagnoza nije ozbiljna, cimerica je prošla gore. U goroj situaciji. S više djece. S manje muževa.
Dovoljno da se zamisli. I osjeti zahvalnost. A i da shvati da je dovoljno. Zdravi smo, na broju smo, svi se trudimo.
I ne, ovo nije oda ženi. Ovo je oda najobičnijem svakodnevnom čovjeku, svima koji se u ovo kaotično vrijeme trgaju i trude. Jer je stvarno stvar perspektive. I ne, nećemo uspjeti pomicati planine. I da, ako se sve svodi na cvijeće i svijeće, na groblju smo.
Život ne stane u Instagram. I ne, nije savršenstvo provučeno kroz filtere. I možda nismo ostvarili još sve. Ali zato smo tu, mic po mic. Još kad imaš s kime to podijeliti u zdravlju, smrdljivim pelenama (a možda i vodom od tulipana koju nisi promijenila), život je prekrasan. Avo&toast. Balans po žici između milijun malih kaosa.
Jer, miki moj, nečije se žice još više tresu. I ne, nije idealno, ali je ponekad dovoljno jer se trudiš. Postavi se na trepavice, svijet promijeniti nećeš, ali možda hoćeš svoj pogled na njega. Ako već sustav ne funkcionira, i daleko od toga da je idealan, funkcionirajmo bar mi jedni za druge da od drveta ne zaboravimo na šumu.
Već i samo energija koju pojedino trošimo na hejt po društvenim mrežama i uživo (a nismo anđeli) napravila bi tektonska pomicanja kad bi bila usmjerena u konstruktivno. Počnimo od sebe.
Prema tome, za ovaj Dan žena, kao žena čestitam svima koji se trude. A još više, dok odmičem nestašan pramen s lica, drugu ruku pružam onima koji u svemu ne zaborave da ima onih manje sretnih pa se tu i tamo sjete i njih i ispruže ruke prema njima.
S.
| ožujak, 2019 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Ožujak 2019 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv