U SAD-u traje oštra debata između muzeja i stručnjaka o praksi da umjetničke institucije prodaju djela za koja vjeruju da, zbog nedostatka izložbenog prostora, samo trunu u podrumu.
New York Times piše da će se na jesenskim aukcijama, koje počinju sljedeći tjedan, naći djela Picassa, Modiglianija i Chagalla, kao i fotografije majstora Alfreda Stieglitza, samo zbog toga jer je netko odlučio da su manje značajna od drugih djela. Stručnjaci kažu da razlozima za prodaju tih umjetnina, koje su naveli muzej Metropolitan ili Art Institute of Chicago, nedostaje ikakvog smisla.
"Povijest će te muzeje učiniti budalama", rekao je povjesničar umjetnosti i kustos Robert Rosenblum iz muzeja Guggenheim. Rekavši kako se sam nekoliko puta usprotivio vlastitoj instituciji kad je željela prodavati predmete iz svog fundusa, naglasio je da se to stalno događa. "Često se puta stvari prodaju zbog naslijeđenih predrasuda koje budućunost uvijek pomete", rekao je. Neki muzeji prodaju iz vlastitog fundusa opisuju kao "dio prirodnog procesa obnove", gdje u želji da kupe nova djela, prodaju stara. Rosenblum kaže da je ta, tzv. obnova, zapravo rizik pogađanja što će biti popularno kroz nekoliko desetljeća.
"Ukusi se mijenjaju", kaže Seymour Slive, bivši direktor Muzeja Sveučilišta Harvard. "Prije dvije generacije prerafaelitsko slikarstvo nije bilo u modi. Muzeji koji su ih tada prodavali napravili su fatalnu grešku."
IskonInternet 28.10.2005.
|