Antikomentator

nedjelja, 15.06.2008.

Humanitarna utakmica prije Eura

Skupila se standardna ekipa estradnih "zvijezda" i lopova iz političkog života, manje-više uvijek iste face, koje, eto, sudjeluju u nečem plemenitom bla bla.

Na stranu što mi je to sve pomalo bezveze, jer isti ti političari ili donose loše zakone ili su odgovorni za neprovođenje onih dobrih zakona ili za krađu istih tih novaca namijenjenih za izgradnju škola, vrtića, bolnica i slično, a onda nam prodaju maglu da trebamo sudjelovati u humanitarnim akcijama, tražeći da ljudi koji stalno daju novac za te namjene (kroz poreze) daju opet - želim komentirati nešto bitnije, naš nogomet svagdašnji, to naše božanstvo i njegovog predstavnika na zemlji, Božu Sušeca, od milja popularno zvanog Božu Budalaša.

Prije toga ipak moram reći da je već postalo dosadno ali ujedno i zastrašujuće gledati jedne te iste face, tipa Jole, Sandi ili ne znam tamo neki mangup Kalmeta u svakoj, and I mean ama baš svakoj medijskoj akciji...Preuzeli su sve pore "medijskog života" da je to nenormalno. U ovako maloj zemlji je to tim više napadno jer imaš dojam da smo jedno veliko selo u kojem se na svakoj seoskoj akciji pojavljuju iste njuške - od neke gala večere, do nekog modnog događaja (hepeninga :))) do intervjua, do časopisa, novina...Sve su "penetrirali" i sve su preuzeli. Koma. Guraju se za prisutnost u očima javnosti na svakom mjestu, tobože (čast izuzecima) sa nekom drugom svrhom, kao što je bila ova humanitarna. Tako imamo propale zvijezde koje ne prezaju ni pred čim te će nastupiti u najbizarnijim emisijama i okruženjima, samo ne bi li dobili malo reklame i dali novu šansu svojim nebitnim cd-ovima i propalim karijerama.

Na stranu izuzeci koji misle da stvarno nečem doprinose...I ne negiram da ljudi ne sudjeluju u tim akcijama. To da je "mali čovjek" u svemu taj koji je zapravo "velik" je neosporno, jer to uvijek tako biva. Svi ti "mali ljudi", opterećeni raznim kreditima i napregnuti i rastegnuti na sve strane, daju i pokazuju da su plemenitiji od tih raznih humanitaraca, no nije stvar u tome, već je - po mom mišljenju - problem što nitko ne shvaća naivnost i licemjernost ekipe koja glumi zvijezde u cijeloj toj priči.

No - vratimo se mi "važnijim" temama. Evo upravo dnevnik počinje vijestima iz "Stožera", kako "novinari" tepaju ljudima koji jednostavno znaju dobro baratati loptom, nogometaši daju izjave "lopta je okrugla" i "dat ćemo 200%", pa zašto da ne pratimo taj trend.

Svi živi podilaze nogoloptašima, treneri se nazivaju "ekspertima", "stratezima", ne prodaju se više knjige Miroslava Krleže nego Slavena Bilića, a naslovi više nisu "Hrvatski Bog Mars" nego "NE MO'Š UVIJEK DODAVAT', MORAŠ NEKAD I PUCAT'" !!!

E ovaj naslov je prej**, moram ga još jednom ponovit':
"NE MO'Š UVIJEK DODAVAT', MORAŠ NEKAD I PUCAT'"


VOOOOOOW....

Da li se netko sjeća priče "Car je gol"? E tako meni sve ovo izgleda. Fudbalerski tipovi nam prodaju ovakve "mudrosti", a budale (Bože mi prosti) kupuju i jedni drugima pričaju uz pivo: "Vidiš, moraš nekad i pucat'!"

E svašta...

Mislim, da se razumijemo. Ja volim (igrati) nogomet. Ali ovo danas nema puno veze sa sportom. Nema tu fer-pleja, nema tu pljeskanja protivnicima na dobrom potezu, previše je mržnje, previše politike, previše novca i interesa.

Radujem se dobroj utakmici, ali ne klanjam se ljudima kao idolima, ali kako vidim, u teškoj sam manjini. Ok, radio sam i ja to u mlađoj fazi, "hodočastio" stadione i ludio na golove i preokrete, ali brate, čovjek sazrije sa vremenom, hvala Bogu.


No...

Vratimo se mi na jedinu važnu stvar na svijetu. Nogomet. A jedan je, i samo jedan (i nemaj drugih komentatora umjesto njega) Božo El Grande!


Na spomenutoj utakmici - da se vratim, igraju dakle estradnjaci a Božo šatro komentira (što i inače radi). I pred kraj utakmice, pada još jedan gol, daje ga D. Šimenc, čovjek od valjda 2 metra koji se od suigrača mu (G. Karan) izdvaja svojom Golijatskom pojavom, tako da je cijeli stadion vidio da je to bio "Dudo". Svi? Naravno - ne i Božo, stručni komentator!

Tada mi je postalo jasno čime čovjek zaslužuje svoju plaću pa predlažem da se definicija pojma "sportski komentator" prepravi u Riječniku u slijedeći tekst: "Komentator je onaj koji komentira ono što svi vide i ne treba im pojašnjavati, ali koji, baš zato, da bi uveo dozu iznenađenja i uzbuđenja, komentira POGREŠNO"

Božo, u intelektualnom zanosu: "Tko li je dao taj gol...tko li je to bio?"

Redatelj prijenosa ponovljenom snimkom sugerira, a stvarno se lijepo vidi, da je to bio Šimenc. Božo pak ide zaobilaznim putem i ne da se prevariti. Lukav je on, školovan u partijskom sistemu (ne bi me čudilo da je bio kakav komesar za vrijeme komunizma) i zna dobro da stvari nekad nisu onakve kakvima se čine, stoga odlučno odbija tu sugestiju i sam pokušava doći do rješenja.

"Da li to Karan bio...?"

Redatelj ispisuje "Strijelac: Dubravko Šimenc" no nije Božo od jučer! Odolijeva on svim tim manipulatorskim pokušajima i ustrajno tvrdi da je Goran Karan strijelac pogotka.

Srećom, ima jedna tipka na daljinskom, zove se mjut.

Taman se oporavim kad izlazi Todorić Plemeniti Mlađi Zlatni Dečko koji uručuje neki ček za izgradnju već nečega...Super, kakav krasan dečko...Još kad bi povećao plaće blagajnicama u dućanima širom svog "carstva" pa da ne rade za crkavicu...Ali ne...Tko bi onda njemu i tati kupio helikopter da obilaze svoje imanje?

No da ne bude sve loše, imao je Božo i jednu skoro dobru šalu. Kad je neki političar napravio faul, veli: "Sudac nije sudio, očito iz straha da se ne zamjeri važnim ljudima", tako da se malo iskupio, moram priznati. Istina, u oceanu gluposti, ova je potonula kao kamenčić, ali za njega je i ovo bio fantastičan uspjeh.

- 23:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #