dreaming of reality

nedjelja, 21.10.2007.

što sam ono 'tio reć...

čistio ja sobu i našao jednu priču, sastav, štagod da je, koju sam napisao prije par godina... školska zadaća, mislim.. naslov baš vuče na nešt takvo... uglavnom, super mi došlo jer ionako nisam imao ideja za post (što više postova objavim teže mi ide hehe)

Evo što sam ti htio reći a nisam

Htio sam ti reći dvije riječi, dvije jednostavne riječi, tako jednostavnih da ih se bojim. Zapravo, ne bojim ih se baš toliko, koliko i tvog odgovora, odgovor koji bi mogao biti od tri ili četiri riječi. Nikad nisam ni pomislio da bi par riječi moglo imati toliki učinak na nekoga, toliki da može značiti život ili smrt. Moje dvije riječi, uz tvoje tri, dale bi pet, ne, ček, nisam to htio reći!... moje dvije riječi, uz tvoje tri, povele bi te u raj, i mene zajedno s tobom. Osjećao bih ono što sam oduvijek htio osjećati, taj toliko jaki osjećaj da može povesti u smrt čovjeka, i velikog i malog. Ne znam kojim riječima bih opisao taj osjećaj, osjećaj za koji ljudi kažu da je jači od smrti, besmrtan. Ljubav. Možda ga i ne treba opisivati, možda je ta jedna riječ takva da je samoopisiva. Taj osjećaj rastjeruje moje misli, tjera ih da lutaju, tražeći nešto, nešto što mi bježi. Ne znam što. Taj osjećaj me toliko izluđuje da mi se priviđaš, stojiš ispred mene, i šutiš. Stojiš preda mnom, sa zamagljenim licem, zašto se skrivaš? Što osjećaš sada? Jesi li to ti?... ne. To nisi ti, samo priviđenje, iluzija. Nije prvi puta da mi se to događa, a zasigurno nije ni zadnji put.

Sad znam! Znam što je ono što tražim! To su one tri riječi, tražim njih, kako ih ti izgovaraš. Te riječi, riječi koje bi svatko htio čuti, barem jednom. Osjećam nešto, nešto se ovilo oko mene, nešto me grli, a ja uzvraćam, nešto toplo, mekano. "Volim te" promrmljah. Nakon toga kao da sam proveo vječnost u iščekivanju... "I ja tebe", stigne napokon i taj tihi meki glas. Lice ti se polako razbistruje, i vidim... deku! "K vragu!", pomislih ljutito "još jedan prokleti san!" Onako mrzovoljan se presvučem, polako puštajući san da ode u zaborav, kao i ostali prije njega... "Sineeee!!! Diži se tako ti Boga! Telefon!!!" ovo me totalno izbacilo iz takta, kao kad se probudite pa tek onda budilica počne svoje jutarnje zavijanje! Ali, tko bi me mogao zvati ovako rano? Pogledah na sat, točno podne. Nije moguće da sam toliko dugo spavao. Onda je ono na telefonu vjerovatno, ona. Odlično, moram joj nešto reći... ovi snovi me više izluđuju!


To bi bilo to bojim se, kraj mi se nekako ne sviđa previše al eto, mislim da sam žurio dok sam to pisao, kao što i obično žurim sa školskim zadaćama lol

Usput, to je mislim bila jedina petica koju sam dobio iz zadaćnice haha :D bilo je par četvorki, al uglavnom trice ;)

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?