Da se ne zaboravi...
Pišem post da se ne izgubi trag. Ne razumijem kud prolazi ovo vrijeme. Zadnji je napisan 2014. godine, a čini mi se kao da je to bilo jučer. Groznooo
Pišem samo da se zna da TH ljubav kod mene nije prestala. #staytruetoyourself
Highlights:
2017. godine sam bila na svom drugom TH koncertu u Rigi (Latviji). Bila sam na Erasmusu u Estoniji pa mi je bilo blizu. Kupila sam kartu tjedan dana prije koncerta jer nisam imala s kim ići pa sam se dvoumila, ali sam na kraju sama otišla. Došla sam u Rigu oko 12h, odradila malo razgledavanje i zatim otišla do dvorane u kojoj je bio koncert. Tajming mi je bio savršen jer sam taman stigla kad su stigli i tour busevi. Dečki nisu izlazili neka 2-3 sata iz buseva. Ja naravno čekala i dočekala... Prošli su pored mene svi i nije to više bilo (naravno) ono histerično tinejđersko vrištanje, nego lijepi "hi" - "hi" od svih. Koncert je bio savršen, nijedan mi nikad neće biti kao TH koncert, jer nije to samo mjuza, nego dio koji ti obilježi djetinjstvo i odrastanje (barem kod mene).
Dvije godine nakon toga (2019.) TH objavljuje novu turneju i ja kupujem novu kartu za koncert u Budimpešti. Uzbuđenjee! Kartu sam kupila odmah kad su objavili turneju. Mjesec dana prije koncerta sam odlučila ostvariti svoj san iz djetinjstva i kupiti meet&greet kartu za Tokio Hotel. Nešto za što sam tad rekla: "moram jednom"; "to će biti jednom i nikad više"... Al naravno, bilo je prekrasno, i koncert i M&G... I naravno da želim opet. Kod TH-a mi je super jer su i oni uvijek ostali isti, jako su dragi, simpatični i opušteni...
I sad čekamo da prođe korona i da idemo opet!
Kratki postić koji vjerojatno nitko neće pročitat, ali ja se s vremena na vrijeme sjetim svog blogića i zato želim ostavili mali trag da ne izgleda kao da je zaboravljen... jer nije.
|