Želja za ponovno normalnim životom

"52. kg........hahahahahahaha
Šalite se se doktore....
Tog filma nebute gledali." ---vjerovali ili ne,imala snage reći to u facu svom doktoru,kada sam sljedeceg puta izvagana sa 49 kg.
Ma koje jebene 52 kile,to je debelo,hello me čuješ stari prdonja,debelooooooooooooooo!!!!!!!!!!
Ja ne želim biti debela,želim biti mršava!!!!

I tak vam ne došla Nova godina.Imala sam predivnih 49 kila!
A onda se desilo ono najgore što se anoreksičarki može desiti.
Brdo klope pred tobom,odlučiš da nećeš ništa u usta stavit,a na kraju se tolko preždereš da idući dan imaš na vazi vidjeti 53 kg!!!!!!!!
Ljudi moji 4 kile u toj jebenoj noći,onda znate kako sam bila slaba.
Fuj,bljak,odurno debelo smeće jedno-mislila sam u sebi!

I tako sam ja skinula za 3 dana na 51 kg.
No tada...............horror.
Iz nezadovoljstva što ne mogu skinuti ispod 51 kg počela sam se prežderavati,jesti non stop.čak sam koji put i školu markirala da bih mogla doći doma i nažderat se.
I tako sam ja za mjesec dana došla na težinu od 58 kg.
U tom periodu se nisam vagala,prestala sam vježbati.
Moj dnevni ritual je bio :

200 trbušnjaka
200 preskoka preko užeta
1000 kcal na sobnom biciklu (sat i pol vožnje)
100 puta sa bodyshaperom (to vam je spravica -klečite i to navlačite po podu)
10 min dizanja utega
100 komada s onom spravicom koja se stavi među noge
25 muških sklekova

A kada sam taj jedan dan početkom 2. mj uvidjela na vazi 58 kg,skoro sam se onesvjestila.

Plakala sam cijelu večer i vozila bicikl do 3 ujutro.
Bila sam jadna,očajna i rekla sam TAKO DALJE VIŠE NE IDE,KUJO DEBELA,IDEŠ NA DIJETU!!!!!


No menge još nije bilo,te sam dobila antibaby pilule,ali samo 10 komada,da mi kolko tolko proradi jajnike.
I dobila sam mengu,ali samo tu.Poslije više ne,iako sam imala tolko kila.

I počela sam ja mršavit,polako.
Početkom 5 mj imala sam 48 i pol kg.
Jebote sreće,jebote veselja,no to sve mora pokvarit frendicina krizma,nakon koje sam težila 51 kg.

I tada je sve spasio maturalac....
3 dana maturalca....otišla sam s 48 kg i vratila se sa 45....

Nisam tamo ništa pojela osim 2 zdjelice zelene zasoljene salate i jedan milka wafellini.
I tamo je počela moja bulimija,jer ja nisam podnosila u svom drbuhu ništa,pa sam i vodu povračala koju sam pila.

Dehidrirala sam totalno.

Zadnju večer na maturalcu sam se pogledala u ogledalo....
Hlače koje su mi bile uske prije puta,sada su visile s mene,ko na vješalici.
Bilo me strah,bila sam mršava,sretna?
E to ni ja sama neznam.
Moj anoreksični mozak je samo znao,nikad više nećeš imati 48 kg,to ti je debelo.

Kad su me starci vidjeli nakon ta 3 dana,to je bio šok,užas,noćna mora......
Nisam im mogla gledati ta lica....
Toliko jada,boli,straha....

I ja sam se bojala.......

Tada je počela i ona....moja druga "frendica" zvana BULIMIJA........

Istražujući hrvatski internet prostor otkrili smo da je oko 70 djevojaka iz cijele zemlje u dobi od 12 do 18 godina otvorilo web-stranice i blogove na kojima promoviraju za život opasne igre "kako postati uspješna anoreksičarka i bulimičarka". Kako nam je istaknula jedna tinejdžerica iz Varaždina, koja je i sama sudjelovala u promoviranju anoreksije kao stila života na blogu "anna2.blog.hr", u Hrvatskoj je djelovalo i jedno takvo tajno sestrinstvo gdje su djevojke toliko tjerale jednu curu na izgladnjivanje da je umrla. To sestrinstvo se nakon toga raspalo, ali je očigledno opet zaživjelo.
Sastanci u Zagrebu
Neke od djevojaka su toliko daleko otišle da nisu jele danima, dok su druge raspravljale o različitim tehnikama povraćanja sadržaja iz želuca nakon mahnitih prežderavanja. Čak su napisale kodeks ponašanja i organizirale svojevrsno natjecanje u nejedenju, a o rezultatima su raspravljale na prigodno sazvanim sastancima u Zagrebu gdje su se, nakon kontakta preko interneta, upoznale anoreksičarke i bulimičarke iz cijele zemlje...

Pojedine djevojke na svojim stranicama napominju kako su malo u anoreksičnoj, a malo u bulimičnoj fazi, pa su se redovito prežderavale, ali su im potom od silnog povraćanja i guranja prstiju u ždrijelo nastale krvave razderotine po rukama i u grlu. Preko e-mailova razmjenjuju slike svojih bolesno mršavih tijela na kojima se jasno ocrtavaju kosti. I tako mršave druge djevojke ih potiču da trebaju izgubit još nekoliko kilograma preporučujući im smrtonosnu bolničku dijetu u kojoj tijekom 15 dana ne smiju unijeti u tijelo nikakvu hranu, a moraju se intenzivno baviti nekim sportom i piti puno vode!?
Kako se anoreksija i bulimija kod dijela djevojaka ne zamijete na vrijeme, izgledno ja da će, kako nam stručnjaci napominju, neke djevojke o kojima sada pišemo umrijeti.
Tijekom našeg istraživanja naišli smo i na drastičan primjer dijete mlade Riječanke.
"Jučer, ajme užasa. Išla sam povraćati i nisam mogla! Nikako! I trudim se, i trudim, i kašljem, plačem, grčim se, ali ništa ne izlazi! Postala sam tako histerična. Poslije nekih 20 minuta osjetila sam mučninu i uspjela sam povratiti", piše mlada Riječanka na blogu www.myhiddenworld.blog.hr, dodajući da za nju anoreksija nije bolest nego životni stil. Riječanka ističe da je visoka 170 cm i teška "jako debelih" 57 kg.

Opasni klub
U sestrinstvu djevojke savjetuju jedna drugu kako povraćati nakon ručka i koja sredstva koristiti ako prsti u grlu ne pomažu, gdje u školi sakriti ispovraćani sadržaj, kao i kako prevariti roditelje. Opasnom klubu se nedavno priključila i tinejdžerica koja je otvorila blog pod nazivom "zauvjekdebela". Ostale djevojke su joj savjetovale da odmah krene s tzv. bolničkom dijetom.
"Odlučila sam doći na 50 kilograma. Krenut ću s dijetom '15 kg u 15 dana', tj. s bolničkom dijetom. Znam da nisam ni približno mršava kao vi leptirice, ali, molim vas, nemojte me osuđivati, ja želim biti kao vi i potrebna mi je vaša potpora", kaže "zauvjekdebela" na svom blogu, dodajući da će uz pomoć prijateljica s interneta postati netko "koga će napokon cijeniti i voljeti".


TAJNO SESTRINSTVO

U Hrvatskoj je djelovalo i tajno sestrinstvo anoreksičarki i bulimičarki, gdje su djevojke toliko tjerale jednu curu na izgladnjivanje da je naposljetku umrla, otkriva tinejdžerica iz Varaždina, koja je i sama sudjelovala u promoviranju anoreksije kao stila života na blogu "anna2.blog.hr"



Pokušaji samoubojstava

Oba oboljenja spadaju u poremećaje hranjenja, a nerijetko djevojke imaju i bulimiju i anoreksiju. Osobe se uključuju u liječenje protiv svoje volje, a koje nerijetko podrazumijeva hospitalizaciju. Za razliku od anoreksičarki, bulimičarke se prežderavaju, a potom pojedeni sadržaj izbacuju prisilnim povraćanjem. Nakon epizode prejedanja kod takvih djevojaka su česti pokušaji samoubojstava. Oba poremećaja su jako opasna i dio djevojaka odvode ravno u smrt.



Studentica iz Zagreba:
Rane su mi po rukama od guranja u grlo

U kakvu su krizu upale te djevojke najbolje dokazuje post studentice iz Zagreba koja prijeti samoubojstvom ako ne smršavi kako bi ušla u određeni konfekcijski broj.
"Ne znam što mi se to dešava, jučer i danas koliko se god trudila ne mogu da povratim. Sve samo neki jad i bijeda od pljuvačke. Imam rane po rukama od guranja u grlo, rane u ustima i sva ta masnoća u ovom preogavnom debelom tijelu", kaže tinejdžerica koja na internet stranici - blogu www.anniealways/blog.hr piše i kako bi najradije prerezala žile, ali kaže da je ona "jadna debela svinja i kukavica", koja to ne može napraviti. Ista djevojka je na istom blogu nekoliko dana kasnije euforično napisala:
"Cure moje, ja sam trenutačno najsretnija na svijetu, vjerujte mi! Ovaj čas sam obukla svoje najmanje traperice broj 25 i zakopčala ih ko od šale! Da 25, dobro ste vidjele. Sad skačem, plačem i šminkam se usput. Sad jurim na faks i unatoč kiši meni je najsunčaniji dan. Ljubim vas do neba, leptirice, jer bez vas ovo čudo nikada ne bi postalo moguće", euforično zaključuje mlada Zagrepčanka.


Tinejdžerica iz Varaždina:
S dijetom na putu u pakao

Proteklih tjedana pokušali smo kontaktirati s djevojkama koje na internetu promoviraju izgladnjivanje, ali je samo jedna tinejdžerica s bloga "anna2.blog.hr" pristala odgovoriti na naša pitanja i to preko maila. Ovo je priča cure koja se još naziva i nameless-girl:
- Imam 16 godina, ne bih željela otkriti iz kojeg sam mjesta, ali radi se o Varaždinskoj županiji. Na žalost i ja sam na neki način promovirala gladovanje i anoreksiju kao stil života. No trajalo je vrlo kratko. Neke od cura na internetu su željele osnovati sestrinstvo u kojemu bi poticale jedna drugu. Jedno takvo sestrinstvo je i postojalo sve dok jedna od cura nije umrla. Neke cure nakon opisivanja na internetu su se nalazile u živo, ali ja nisam. Otvorila sam blog jer sam mislila da ću među curama koje imaju isti problem pronaći podršku, razumijevanje, inspiraciju... No, ne mogu dopustiti da budem nekome poticaj da se uplete u taj začarani krug, da se bezazlena dijeta pretvori u pakao. Od anoreksije se umire! Anoreksija ima najveći postotak smrtnosti od svih psihijatrijskih bolesti. Kad sam odlučila prekinuti s blogom s nekima sam kontaktirala preko maila i pomogla im da stanu dok još nije prekasno.


Dr. Ivan Urlić, psihijatar:
Bolesne i fizički i psihički

U tome što pišu na blogovima nema ničega racinalnog. Vidi se da razum ne funkcionira kada je u pitanju slika vlastita tijela i odnos prema hrani. Kako nemaju podršku u široj okolini te djevojke se okreću sebi i sličnima, razmjenjuju iskustva - indentificiraju se s osobama koje su kao i one. U stvari one žive jedan pakao, potpuno odvojene od socijalnog ambijenta. Jedan određen postotak je u smrtnoj opasnosti, a većina njih ima ozbiljnih problema i s fizičkim, i s emocionalnim, i psihičkim zdravljem. Uzrok takvom ponašanju mogu biti traume iz djetinjstva, psihoze, teški poremećaji ličnosti kao i cijela industrija mode i showbiza koja promovira bolesnu mršavost i takav stil života.

Jos ko klinka u 2 razredu pocela sam se naglo razvijati. .Sise su mi rasle,bokovi se sirili,bujala sam.......
Tako da sam u 4. razredu nosila grudnjak 4-5 i tezila 71 kg a bila sam visoka 159 cm.

Oko 67 kg,10 godina


Dobila sam mjesecnicu i bila sam jako nesretna jer sam se znatno razlikovala od mojih vrsnjaka s kojima sam pohadjala razred ali i od ljudi s kojima sam se druzila.Znali su me i zafrkavati sto mi je smetalo.
Posto mi je to bio velik kompleks jer sam se jako razlikovala utjehu sam trazila u hrani.Nosila sam jako siroku odjecu kako bi prikrila svoje obline (sise).Uvijek sam se pitala kako netkomoze biti anoreksican i u nekom dijelu mene mi je to bila i zelja al ne toliko velike,onda me nisu previse opterecivale kile.Inace sam ko klinka jela sve i nisam imala problema s kilama,ali evo u 4. razredu sam imala 71 kilu.
Te godine nakon mora sam dosla doma sa 65 kila,bila sam jako zadovoljna.Malo su me poceli i decki zanimati,pa sam pocela furati i usku odjecu.
Tako sam varirala na kilazi (67-63kg) sve do 7 mj prosle godine.
Vratila sam se s mora sa 62 kile!

Početak=> 65 kg (ja sam ova plava)


Bila sam presretna i odusevljena te pozeljela skinuti na 60 kg i da tako ostane.
U medjuvremenu sam opet dosla na 65 kila ali sam se drzala toga da sve jedem ali u manjim kolicinama.
Tako da sam 1.9. imala 60 kila.
Tada je pocelo!!!
Pocela sam gledati na kalorije,jela sve manje,vjezbala sve vise.
Vagala sam se svaki dan i pazila sta i kolko jedem.
Tada su i roditelji primjetili da nesto nije u redu.
Ja sam samo govorila JA ZNAM SVOJU GRNICU,ZELIM IMATI 59KG PA DA VARIRAM 59-60 KG!
Nisu jos toliko tome pridodavali paznje jer nikad nisam imala problema s hranom.
No pocetkom 10 mjeseca sam morala kod Gastroenterologa na KBC Rebro jer od malena imam problema s probavom.
Lijecnica me odmah upitala jel sam mozda smrsavila u zadnje vrijeme ja sam rekla da da i tako smo ustanovili da jedem manje od 1000 kcal na dan.
Mama se vec zabrinula,jer sad mi se granica za kilazu spustila na 55,zeljela sam imati 55 kila i varirati,no isla je kilaza dolje!
Upucena sam savjetnici za djete i dijabetes,takodjer na KBC Rebro.
Ona me uputila psihologu.
Nakon obavljenih testova zakljuceno je da imam 3 od 4 kriterija ANOREKSIJE!
Izostao mi je taj mjesec i menzis!
Upucena sam psihijatru,profesorici Vidovic.
Mamina prijeteljica je moju mamu pocetkom 11. mjeseca nagovorila da odemo u Vinogradsku bolnicu kod prof.dr. Jurcica.On je strucnjak za jetru i anoreksiju.
Na pregledu sam imala 52 kile i visoka 162.
To je bilo jos relativno dobro,ali menzisa nisam imala jer sam jako naglo smrsavila.
Trebalo je samo drzati tu kilazu i jesti sve normalno i menzis bi dosao.
Dobila sam mjesecnicu i bila sam jako nesretna jer sam se znatno razlikovala od mojih vrsnjaka s kojima sam pohadjala razred ali i od ljudi s kojima sam se druzila.Znali su me i zafrkavati sto mi je smetalo.
Posto mi je to bio velik kompleks jer sam se jako razlikovala utjehu sam trazila u hrani.Nosila sam jako siroku odjecu kako bi prikrila svoje obline (sise).Uvijek sam se pitala kako netkomoze biti anoreksican i u nekom dijelu mene mi je to bila i zelja al ne toliko velike,onda me nisu previse opterecivale kile.Inace sam ko klinka jela sve i nisam imala problema s kilama,ali evo u 4. razredu sam imala 71 kilu.
Te godine nakon mora sam dosla doma sa 65 kila,bila sam jako zadovoljna.Malo su me poceli i decki zanimati,pa sam pocela furati i usku odjecu.
Tako sam varirala na kilazi (67-63kg) sve do 7 mj prosle godine.
Vratila sam se s mora sa 62 kile!
Bila sam presretna i odusevljena te pozeljela skinuti na 60 kg i da tako ostane.
U medjuvremenu sam opet dosla na 65 kila ali sam se drzala toga da sve jedem ali u manjim kolicinama.
Tako da sam 1.9. imala 60 kila.
Tada je pocelo!!!
Pocela sam gledati na kalorije,jela sve manje,vjezbala sve vise.
Vagala sam se svaki dan i pazila sta i kolko jedem.
Tada su i roditelji primjetili da nesto nije u redu.
Ja sam samo govorila JA ZNAM SVOJU GRNICU,ZELIM IMATI 59KG PA DA VARIRAM 59-60 KG!
Nisu jos toliko tome pridodavali paznje jer nikad nisam imala problema s hranom.
No pocetkom 10 mjeseca sam morala kod Gastroenterologa na KBC Rebro jer od malena imam problema s probavom.
Lijecnica me odmah upitala jel sam mozda smrsavila u zadnje vrijeme ja sam rekla da da i tako smo ustanovili da jedem manje od 1000 kcal na dan.
Mama se vec zabrinula,jer sad mi se granica za kilazu spustila na 55,zeljela sam imati 55 kila i varirati,no isla je kilaza dolje!
Upucena sam savjetnici za djete i dijabetes,takodjer na KBC Rebro.
Ona me uputila psihologu.
Nakon obavljenih testova zakljuceno je da imam 3 od 4 kriterija ANOREKSIJE!
Izostao mi je taj mjesec i menzis!
Upucena sam psihijatru,profesorici Vidovic.
Mamina prijeteljica je moju mamu pocetkom 11. mjeseca nagovorila da odemo u Vinogradsku bolnicu kod prof.dr. Jurcica.On je strucnjak za jetru i anoreksiju.


52 kg =>


Na pregledu sam imala 52 kile i visoka 162.
To je bilo jos relativno dobro,ali menzisa nisam imala jer sam jako naglo smrsavila.
Trebalo je samo drzati tu kilazu i jesti sve normalno i menzis bi dosao....