the best of tenja

Slomljeno srce

Kao pahulja snijega kraj mene je sjela
I rekla da djela su riječi, a riječi su djela.
Pogled sam svoj prema njoj okrenuo i
Ubrzo mladost svoju izgubio.
Od tog trenutka srce je moje
Sve jače i jače kucalo,
Od tog trenutka srce je moje
Sve jače i jače pucalo.
I kao ptica slomljenih krila probao sam ustati,
Ali istog trena morao sam odustati.
Više snage u meni nije ni malo bilo
Kao da Bog to tako je htio.
I na kraju boreći se protiv smrti i prijevare
Izbacio sam svoje osjećaje i prihvatio sve nevolje,
Svoju ljubav drugima sam poklonio i
Tebi više nikad nisam se nadao.


Osoba kojoj je ovo namjenjeno ce se pronaci u ovom tekstu jer je tako i zasluzila.........


Pogledaš li u dubinu mojih tamnih zjena
što se godinama pod čemerom suše,
ugledat ćeš ponor mojih davnih želja
i osjetit hladan mramor moje duše.

Vidjet ćeš pegaze oronulih krila
i anđele bez harfi kako nijemo sjede,
ispod žutog uveloga lišća
čitat ćeš mi pjesme već od pljesni blijede.

Da, sav je zanos nestao ko varka,
u mom srcu sve su posivjele zore,
samo katkad tvoje zjene draga
onim starim žarom zasjaju i gore.