Dok dolaziš

možda postoje neka viša bića
možda čak i bogovi.
možda svijet nije treptaj
pokvarenog demona.
u ovom trenutku
svejedno je.
posežem za zrakom
rukom glumim,
ništavilo diram,
od zraka stvaram poznatu sliku,
tražim te u odrazu monitora…
jesu li ovi dani jednako nepodnošljivi i tebi?
je li ti noć preduga,
sati mučni i neprobavljivi
dok bliži se trenutak velikih dodira?
jesi li uvijek tako lijepa,
duša ti boje jutra ljeti
kad sve se vidi i sve miriše?
jesi li moja da te imam dok dišem,
do kraja ove opsjene lišene ljubavi
svijeta gdje vole samo
one iskonske, stare duše,
jesi li moja, ti, koju oduvijek sanjam,
da te učinim Venerom, ljubavi moja…