Čim te uzmem

Ja sam najveća ljudska ruina,
sve mane na jednom
nimalo popunjenom mjestu.
Avet
i strah svih punica.
Ja sam ono čime plaše malu djecu.
Čujem šaputanja na leđima
licemjere kako upiru prstom,
kukavičji osmijeh…
Ja ti nemam ništa od ostalih ljudi.
Nemam ništa od onoga
što je ovom sjebanom svijetu ostalo.
Samo sebe išibanoga…
I svejedno,
morbidno i ludo,
čim te uzmem
nastupa metamorfoza.
Spontano hvatam uzde
i držim planet među nogama,
pa ga šutam bezobrazno.
Jer s tobom je sve lako.