SLATINE
Malo ribarsko i turističko naselje smješteno na sjeveroistočnoj strani otoka Čiova, pripadaju
gradu Splitu, dok zapadni dio otoka pripada Trogiru. Slatine se udaljene od Trogira 8km.
Takva teritorijalna podjela datira iz 1243. godine.
Nalazi se na obalama Kaštelanskog zaljeva, nasuprot Splita i Marjanskog poluotoka koji se nalaze istočno od njih. Otok je mostom spojen s Trogirom, a svojom sjevernom stranom zatvara Kaštelanski zaljev. Otokom površine 28,8km2 dominiraju krška uzvišenja, između kojih je flišna udolina pretvorena u niz polja ograđenih suhozidima.
Podloga je vapnenačka, a dominantno tlo crvenica. Najviša točka otoka su Rudine sa 218 m.
Sjeverna strana otoka je razvadena s bezbroj uvala, hridi, šljunčanih i kamenih plaža, dok je južna strana klifovita i teže pristupačna, tek je nekolicina njih dostupna jedino brodom jer se nalaze u podnožju litica. More je veoma čisto, među čistijima u regiji. Na večini plaža danas se nalaze i popratni sadržaji kao beach-barovi sa fast foodom, najam rekreacijskih plovila, itd. Šume borova stvaraju ugodan hlad za ljetnih vrućina i savršeno su mjesto za odmor.
Od vegetacije je najraširenija makija, uz borove šume i maslinike.
Klima je mediteranska.
Ime Slatine nastalo je od riječi slatina - što znači izvor. U davno vrijeme na otoku je postojalo više izvora s boćatom vodom, tj. s poluslanom izvorskom vodom. Danas voda dolazi gradskim vodovodom iz rijeke Jadro, a za vrijeme ljetnih suša još uvijek se koriste gustirne. U Kaštelanskom zaljevu još uvijek ima mnogo vrulja.
Stari Rimljani su otok zvali Bua, Boa i Bavo. Taj naziv je zabilježen na Peuntigerovoj karti, nastaloj godine 340. Ime Čiovo se pojavljuje prvo put 1552. godine u naslovu Trogirske bratovštine: B.D. Marija u Čiovu kod Trogira. Nije posve poznato tko su prvi stanovnici Slatina, ali se zna da su za vrijeme Rimljana na otok Čiovo proganjani kažnjenici i oboljeli od gube.
Kroz cijeli srednji vijek na otoku su boravili pustinjaci i monasi iskonske kršćanske crkve.
Ime mjesta Slatine prvi put spominje trogirski povjesničar Lucić, navodeći da su se stanovnici Kaštela, bježeći pred Turcima u vrijeme pada Klisa 1537., povukli na otok Čiovo te tako povećali broj stanovnika Slatina, Žednog i Okruga.
Po tome se zaključuje da su Slatine postojale i prije, jer se govori o porastu broja stanovnika. Prvi popis stanovništva Slatina je sastavio slatinski župnik Marko Škaričić i nazvao ga Nota od puka. Taj popis je brojio trideset obitelji, sa 136 ljudi, a danas je pohranjen u Nadbiskupskom arhivu u Splitu. Neke od tih obitelji su izumrle, a nekima je prezime promijenjeno.
Danas Slatine broje 1100 stanovnika; mortalitet je 10, a natalitet 8. To ukazuje na prirodan pad broja stanovnika, ali stanovništvo nije u opadanju obzirom da se mnoge obitelji doseljavaju u Slatine, što je potaknuto ratnim zbivanjima, jer se dio prognanih i izbjeglih obitelji trajno naselio. Osim toga, sve skuplji život u Splitu navodi mnoge slatinske obitelji da se vrate u rodno mjesto.
Slatine imaju 880 objekata (stambenih i vikend-objekata) s 250 domaćinstava. Od 250 zaposlenih, 150 je pomoraca, a 100 ih je zaposleno na kopnu. Ima oko 200 umirovljenika, a 30-ak ljudi je na privremenom radu u inozemstvu. U mjestu postoji otvoren sportski teren za mali nogomet i košarku, te sedam ugostiteljskih objekata (kafići, konobe i restorani) s domaćim uljem, vinom, voćem, povrćem i morskim specijalitetima. Na raspolaganju su trgovine i pekara za opskrbu namirnicama, te nekoliko barova u mjesnom pristaništu. U mjestu svakodnevno radi ambulanta i poštanski ured. Slatine obiluju uličicama i građevinama koje su sačuvane u izvornom obliku, te pokazuju stari način života u mjestu. Mjesna lučica s oko 50 brodova dobro je zaklonjena od juga i maestrala, ali nije prikladna za pristajanje i sidrenje većih brodova i jedrilica.
Slatine imaju lijepu i uspješnu Osnovnu školu s oko 80 učenika, koji se dalje školuju u Splitu i Trogiru. Uz školsku zgradu mjesto resi mjesna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Uz Mjesni ured postoji i Matični i Turistički ured, Vrtić, te Vatrogasno društvo.
Glavne gospodarske grane Slatina su: turizam, ribarstvo, pomorstvo i poljoprivreda. Slatine su nekad bile ribarsko selo, a u 19. st., za potrebe splitskog stanovništva sijao se ječam. Živjeli su od prodaje ribe, mlijeka i povrća koje su žene svakog dana nosile na prodaju u Split, naročito krumpir, koji u Slatinama uspijeva dva puta godišnje. Stočarstvo je nekad bilo puno razvijenije, a svaka obitelj je imala barem po jednog magarca, dok su oni danas rijetkost. U prošlosti je cijelo Čiovo bilo zasađeno vinovom lozom, a danas maslinama. Poznata je kvaliteta ovdašnjeg maslinovog ulja. Nekad je bio razvijen lov na zečeve i fazane.
Na krajnjem rtu Čiova nalazi se veliki kamenolom poznat kao Kava, a služio je firmi Pomgrad iz Splita i u njemu je bila zaposlena većina stanovnika Slatina. Danas se više ne koristi, ali predstavlja potencijal za buduća investiranja, kao mogući hotel za rekreacijski turizam o čemu se sve više govori.
Danas su Slatine orijentirane prvenstveno na turizam. Od 250 domaćinstava njih 220 su iznajmljivači soba, apartmana, kampa i motela. Turiste u Slatine privlači čisto i toplo Jadransko more, lijepe plaže i uvale, sredozemna klima, ali i gostoprimljivi ljudi, koji za svoje goste priređuju nekoliko sati dobre zabave, muzike u živo, te stare dalmatinske hrane - ribe na roštilju tzv. pučku feštu - Slatinske fraje .
Slatine s Trogirom i Splitom povezuju autobusi gradskog i međugradskog prijevoza, a ljeti, za vrijeme turističke sezone, mjesto je povezano brodskom linijom Slatine-Split.
Okolica Slatina obiluje iznimnim prirodnim ljepotama, te svojom kulturnom baštinom.
Najpoznatija znamenitost Slatina je, uz ostatke starih crkvica Sv. Mare i Sv.Petra, malena crkvica stara više od 450 godina - SVETIŠTE GOSPE OD PRIZIDNICA. Nalazi se na južnoj strani otoka te je sagrađena na samoj litici. Sa tog mjesta puca predivan pogled na otoke u blizini - Šoltu i brač.
|
