Endless
nedjelja, 20.03.2005.
I'm baaaaaaaaaaack...
Eto ljudi ja došla živa i zdrava sa izleta! jeeej! Eh, da, sad idemo reeedom... Dakle, u četvrtak je u školi bilo... Ono, ok, stanje u razredu je malo bolje (bilo je komunikacije :)) I, ono, jedva sam čekala da dođem kuć i krenem prema busu... Samo sam o tome razmišljala cijeli dan :) I čak su nas svi izljubili iz razreda (iako ne trebam bas toliku bliskost :)) i poželjeli nam sretan put, i bas mi je bilo drago zbog toga :) Ono, došla sam kuć, sve strpala u torbu i samo čekala kad će bit vrijeme za polazak prema busu... I kad je to lijepo došlo... Našla sam se Irenom na mostu (tamo se uvijek nalazimo kad idemo u skolu i to jer zivimo u blizini) i krenule mi... Prvo smo tamo stajale, i onda sam ja naravno (nisam imala mira:)) morala upoznat neku ekipicu iz 1 raz. i baš su bili fora tako da smo se na kraju i u busu svi smjestili negdje u blizini... Krenuli smo u 22:08 I onda sam tek shvatila da imam još 12 sati sjedit u busu! Nakon nekih 15 min vožnje svi su se zapričali i tako je vrijeme prolazilo kroz zahebanciju... Oko 3 sata su svi zaspali a kak smo se mi svi ispremještali tako sam ja sjedila s tim jednim dečkom iz 1 raz - sa Mariom, a onda se on kartao sa ovim jednim iz 4 raz i ja niiisam nikak mogla spavat pokraj njih! :) I onda smo mi svi zaspali oko 4, a oko 6 je bilo buđenje jer smo prelazili još jednu granicu (jao mislim da smo ih jedno 3-4 prešli) I onda smo još malo pavali... E, i stajali smo stvarno puno puta tako da nismo ni osjetili da se tako puno vozimo (svaka čast profesorici) I probudili se kad smo došli u Krakow ispred hotela... Tamo je bilo ooooodvratno vrijeme (vjetar nas je skoro otpuhao i još je i kiša "šibala") užas! I, ono, hotel je zakon, sve je onak... Ma super su mi sobe i sve :) E, da, to kad smo stigli je bilo oko 12. I onda je bio dogovor da u pol 2 idemo razgledavat grad.. I dobro je to sve bilo al je bilo užasno hladno! I kad smo pregledali sve te dvorce i to, dobili smo 4 sata slobodno... I onda smo nas 3 (juricka, irena i ja) krenule po ducanima, a meni nikak dosta pa su me cure optuzile da ce dobit upalu pluca zbog mene! I da, tamo smo jos morali mijenjat novce u njihove-zlote. I ja sam si tek u pola 8 našla ono što sam tražila! Jednu baš lijepu minicu i ovaj put sam imala muški ocjenjivacki sud koji je izabrao koja je najbolja minica :) I kad smo došle u hotel, curama nije bilo ništa, a moj glas... Ajme... promukao do bola! Ako sam povisila glas to bi zvučalo kao pištanje! Tako jako me nikad grlo nije shebalo! I još i danas mi je takvo! Šmrc! I naravno, 4 raz su nam kupili alkohol (jer mi nemamo 18 :)) i nakon večere smo se svi (juricka, irena, ja, mario, simon, denis, jos neki, antonio...) uglavnom, nas 3 i ti iz prvih razreda (i antoio je 2 raz) uglavnom.. :) Svi smo si "malo" popili... I onda su skoro svi zavrsili sa svima... E, al je Irena (opet) malo previše imala otvorena usta tako da ja više nemam potrebu njoj se povjeravat... I ugalvnom, Juricka je povracala, jao... E, al sve u svemu bilo je zaaakon cijelu vecer i uopce nam nije bilo dosadno.. I joj, da, zaboravila sam napisat da sam izgradila jedan super odnos sa Mariom, ono covjece pricali smo ko da se znamo 100 godina i kao da smo si naj frendovi tako da sam s njim bila naj odande što su mnogi, naravno, krivo protumačili! Ma, uglavnom... Bilo je ludo i na kraju smo odlučili da ćemo svi spavat u toj jednoj 2-krevetnoj sobi :) I onda je oko pol 2 nastao neki metež i svi smo se izgubili po hotelu i onda smo ja i mario išli trazit decke, pa je on Jaoo... On je slucajno pokucao profesorici na vrata!To mi je definitivno bio najveci bed na cijelom izletu! Aj si zamislite tu sliku! Ja u pidžami, on u boxama, ja imam 2 cigarete u ruci, i on pokuca, i profesorica otvori vrata u pidžami... Jooooj :( I kad smo se svi skupili opet u sobi, i napravili "ležajeve" na podu i sve, onda smo pričali "strašne" priče i smijali se dooo, ajme... Čulo nas se kat niže, na drugoj strani hodnika :) I onda smo oko 3 svi zaspali (jer smo se tebali u 8 probudit) i to smo se jedva prestali smijat :) I kad je budilica zvonila shvatili smo da smo ostavili otvorene prozore i smrzavali see, i onda sam ih ja išla zatvorit, a grlo mi je i dalje bilo isto :) Onda smo se trebale nas 3 prošuljat u našu sobu da nas profa ne vidi i ne skuži gdje smo spavali (što je kasnije čula u busu :)) I onda smo svi, al apsolutno svi koji su isli na izlet došli mamurni na doručak jer su se svi naroljali :) I opet hvala bogu što imamo tako dobru profu koja nas je samo zafrkavala zbog toga :) I spakirali se i krenuli prema Aushwitzu... Ljudi moji, kad vi to vidite, promjeni vam se cijeli svijet... Promjeni vam se mišljenje o puno stvari i shvatite važnost onoga čega prije niste bili svjesni... To je... Užas... Nemam drugu riječ za upotrijebit! Kad se vi nađete u hodniku gdje vam je sa obje strane staklo i skoro do vrha je sve napunjeno ljudskom kosom... a to je samo jedan maaali dio... Kad dođete u isti takav hodnik gdje je sve napunjeno dječjim cipelicama... Kad stojite u prostoriji veličine 2 učionice gdje su stavili 700 ljudi i ugušili ih plinom za 20 min... Kada stojite pokraj željznih ljesova u kojima su ih stavljali u peć a sa druge strane je izlazio samo pepeo... Kada cujete brojke ubijenih... Kada vidite slike koje su rezbarili noktima po zidu... Ja vam to jednostavno ne mogu opisat... Užas... Nakon toga obilaska, sa busom smo otišli u drugi kamp, tamo gdje je snimana shilderova lista (ne znam kako se piše) i kad se popnete na vidikovac i ne vidite kraja drvenim a kako se izraziti osim stajama... I da su imali 30 sek za "otuširat" se i "otic na wc" a wc su betonske rupe ili ih ubijaju... Kada vidite svugdje one žice na struju... Jednostavno ostanete šokirani! U busu se nakon toga nije baš previše pričalo, osim o tom i kako su svi ostali... Užasnuti.... Uuuuh... Atmosfera se vratila nakon nekog vremena i tišina bi nastala samo kad bi netko to spomenuo... Onda nas je dosta u busu zaspalo (pošto nismo preko noći) i tako... stajali smo na benziskim, u mcdonaldsu... I vrijeme je opet prolazilo.. Onda su oko 23h opet svi zaspali, a nas je 5 kartalo i smijali smo se da smo se valjali po busu.. :) I eto nas nakon otprilike 12 sati, u 2 smo došli u naš Bj... Prvo smo se još prije izleta dogovorili da idemo u grad... Ali nismo imali volju nakon svega i bili smo pospani jako... I došla sam svojoj kućici i svom krevetiću... I zaspala kao mala beba i prezadovoljna cijelokupnih izletom... Pogotovo moram pohvalit (po 3 put) profesoricu koja ne može bit bolja nego što je :) I eto, nedjelja došla, probudila sam se oko 12, išla sam šetat bonda... I ljenčarila cijeli dan... Nema škole više... Sutra su dani slobodne nastave... Jeeej :) I preksutra cijela ekipa sa izleta (ova naša ekipa) idemo na "kafu" i tak.. joj, sad sam vas umorila negdje s ovolikim postom, ali ono... :) I puno hvala na toooliko komentara! Bas sam bila happy kad sam vidjela! Sad sam preumorna da idem vas citat, toga cu se ujutro primit :) I, da, svi koji hoce slike iz Aushwitza, doci ce mi za par dana, pa mi se javite na mail ako hocete da vam posaljem! Pusa velika svima! Idem pavat :) |
- 22:27 - Pucaj!:) (11) - Don't touch this :) - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Speed of sound-Coldplay How long before I get in Before it starts before I begin How long before you decide or Before I know what it feels like Where to, where do i go? If you never try then you'll never know How long do i have to climb Up on the side of this mountain of mine Look up, I look up at night Planets are moving at the speed of light Climb up, up in the trees Every chance that you get is a chance you seize How long am I gonna stand With my head stuck under the sand I start before I can stop or Before I see things the right way up All that noise and all that sound All those places I got found And birds go flying at the speed of sound To show you how it all began Birds come flying from the underground If you could see it then you'd understand Ideas that you'll never find All the inventors could never design The buildings that you put up Japan and China all lit up A sign that I couldn't read or a light, that I couldn't see Some things you have to believe When others are puzzles, puzzling me All that noise and all that sound All those places I got found And birds go flying at the speed of sound To show you how it all began Birds came flying from the underground If you could see it then you'd understand Oh, when you see it then you'll understand All those signs I knew what they meant Somethings you can't invent Some get made, and some get sent And birds gone flying at the speed of sound To show you how it all began Birds came flying from the underground If you could see it then you'd understand Oh, when you see it then you'll understand Free Counters |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
