anorexik blog

srijeda, 12.10.2005.

milionski grad

U gradu od milion stanovnika
tako se lako utopiti,
tako je lako pobjeći.
Nečujno šetati divovskim, polaganim koracima.

Ne osvrtati se
u nadi da su zgrade što su se ponosito uzdizale
srušene
titrajima mojih cipela.

Zar nije najlakše otići?
Bez suze, bez prijatelja
odustati od jedne male, slatke,
sunčane ljubavi?

I ponijeti razglednicu,
sliku jedne klupe na kojoj su bila naša imena
kad smo postojali samo ti, ja
i milionski grad.


- 01:14 - Hit me! (6) - Print me! - Link me!

<< Arhiva >>