anorexik blog

utorak, 28.06.2005.

Beznačajnost


Mrzila je tu riječ, beznačajnost. Plašila ju je više nego išta drugo na svijetu.

Kad je bila dijete, često je sanjala iste snove, i to ne sve; samo one najstrašnije.
U jednome je stajala na obali i slušala vjetar. More je bilo crno, a njegovi divovski valovi dozivali su je. Znala je da se ne može vratiti ako zakorači, ali svakoga puta ipak ne bi mogla odoljeti pozivu. Budila bi se u suzama, a njezina pidžama bi bila mokra od znoja.

Zbog ovkvih se snova rodio njezin strah od spavanja. U tom su je carstvu čekali sivi demoni dugih prstiju, čudno našminkane žene i muškarci s podmuklim osmijesima. Čekali su je i kada bi im i uspjela pobjeći, vratili bi se. Nekad bi bila mirna dan, nekad dva, nekad čak i mjesec dana, ali uvijek bi se vratili.

Međutim, jedne noći se odlučila oduprijeti, i to upravo u snu s demonima.
Bježala je satima kroz mračne šume i tmurne ulice, dok su joj se zvijeri i beskućnici smijali u lice. I kada više nije imala ni trunke snage, okrenula se i pogledala odurno lice jednoga od svojih progonitelja. Piljila mu je u oči pokušavajući prikriti gađenje.
I njeno grlo je bilo jače od nje, otrglo se komandama centralnog živčanog sustava i zatreštalo: Hajde, bring it on! Spremna sam! Ako od tvoje ruke trebam umrijet, nek umrem!
I demon se povukao, a njegova četa je ustuknula.

S vremenom su tako nestajali i ostali koji su joj prijetili. Neki se danas vraćaju da bi uništavali njen odmor, ali više se ne predaje, barem ne lako. Grlo joj ne dopušta. Urla čak i na more i vjetar.

Ali jednome snu se najteže opire. U njemu vidi samo grob s izblijedjelim epitafom. Na njemu se na trenutak ukažu slova njezina imena, da bi ih zamijenila BEZNAČAJNOST.

- 23:12 - Hit me! (13) - Print me! - Link me!

<< Arhiva >>