DJEVOJKA IZ ZRCALA
Čujem vrištanje u daljini. Promatram djevojku tamne kose, obučenu u crno. Trese se. Plače. Vrišti. Nešto pjeva. Polako joj se približavam, ali ona se neprestano udaljava od mene. Kao da hodam beskrajnim putem. Došla sam do nekog prolaza – tunela. S moje strane je svjetlo, grije me sunce. Ona djevojka sjedi na kraju tunela. Mrak je. Samo se vidi svjetlo mjeseca koje se vidi kroz maglu. Hodam prema sredini tunela, a djevojka prema meni. Ima iste pokrete kao ja, čak je i fizički slična meni. Došla sam do sredine. Dodirujem njenu ruku. To sam ja. Ta djevojka je moja slika u zrcalu.
Pokazuje ono kako se trenutno osjećam. Kako se trenutno stvarno osjećam. U ovom svijetu sam sretna, vesela, zabavljam se i uživam. U zrcalu vidim sebe kako plačem. Sama sam. Mrak je. Svuda oko mene su prazne boce pive i popušene cigarete. Djevojka u zrcalu ima puno problema. Upropaštava si život, ali toga nije ni svjesna.
Bojim se. Prestrašila sam se te slike. Okrećem se i vraćam početku tunela, tamo gdje je sunce. Ne mogu dalje. Kao da se preda mnom stvorio proziran zid. Tresem se. Plačem. Vrištim. Počinjem pjevati.
Ajme! Radim isto što i djevojka s druge strane. Pa to sam stvarno ja.
Ostajem ovdje zarobljena dok se nešto ne promijeni. Dok ja nešto ne promijenim. A to se mora dogoditi što prije...ako želim iskreno uživati...
20.05.2008. | 22:23 | 10 Scratch of your nail! | Your choice! | # | ^
