MOJE MALO SUNCE


7. rujna 1998. godine.
Bio je to jedan lijep i sunčan ponedjeljak, točnije, prvi dan škole. Toliko razigrane djece, uzbuđene što će napokon krenuti u školu, što će upoznati nove prijatelje i doživjeti neka nova i nepoznata iskustva. Imali smo svi neku malu tremu, kako će to sve izgledati, kako će nas prihvatiti druga djeca i hoće li nam se sve to uopće sviđati. Upoznali smo svoju učiteljicu i krenuli prema našoj prvoj učionici. Veselo sam skakutala kraj svoje mame i odjednom me jedna djevojčica upitala kako se zovem. Bila mi je odmah jako simpatična i mislila sam kako sam već našla jednu prijateljicu. Zvala se Antonela. Bila je malo niža od mene, imala plavu kosicu i plave slatke okice. Odmah smo počele razgovarati i smijati se. Bila su to ona osnovna pitanja: koliko imaš godina, gdje živiš, imaš li se sestru ili brata... Bilo nam je smiješno što živimo tako blizu. Odmah smo zajedno sjele u klupu i stalno se gledale i smješkale. Dani su prolazili, a mi smo se sve bolje slagale. Išle smo zajedno u školu, sjedile zajedno u klupi, igrale se zajedno poslije škole... Bile smo nerazdvojive.




Prošla je prva godina, a nije došlo ni jednom do neke svađe. U međuvremenu su nam se i roditelji upoznali i postali prijatelji. Svaki dan sam jedva čekala da odem u školu jer sam znala da ću je vidjeti. Kada se išlo na izlete uopće nije bilo pitanja s kim ću sjediti, Antonela i ja smo to odmah znale. Prošle su 4 godine i rastali smo se od svoje učiteljice. Slijedilo je opet novo razdoblje. Razdoblje u kojem dolazi do prve dječje ljubavi. Nismo se nikada posvađale oko nekog dečka, ako je jedna zaljubljena u nekoga, druga ne smije uopće pomišljati da joj se isti taj dečko sviđa. Počele smo puno više razgovarati, razgovarati o ozbiljnijim stvarima. Odavale smo si svakakve tajne, neke stvari samo nas dvije znamo. Ona je osoba koja je prihvatila svaku moju manu, svaku moju lošu naviku, osoba koja me jednostavno prihvatila ovakvu kakva jesam.

Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni.


Nekako, što god smo starile, naše prijateljstvo je postajalo čvršće. Često smo u godini razdvojene nekoliko tisuća kilometara, ali ništa ne može uništiti naše prijateljstvo. Nikad nije došlo do nekakve velike svađe. Do malih naravno je, ali nakon 5 minuta je sve kao da ništa nije ni bilo. Jednostavno se slažemo kao malo ljudi na ovom svijetu. Nekad je dolazilo do faza kada se nismo baš mogle podnositi najbolje, išle smo si malo na živce, ali kao i svaka druga faza, i ta je ubrzo završila.

Rijetka posjeta uvećava prijateljstvo.


Prije godinu dana krenule smo u srednju školu. Došlo je do nekoliko problema: različit razred i što je još gore, različita smjena. Mislile smo da ćemo se udaljiti, da ćemo se prestati družiti. Ni jedno od toga se, naravno, nije dogodilo. Vidimo se skoro svaki dan u međusmjeni i čujemo se redovito telefonom. Vikende pokušavamo provesti što više zajedno.

Život bez prijateljstva je ništa.


Danas je naš dan prijateljstva. Prije točno 9 godina smo se upoznale i od prvog se dana jako dobro slažemo. Nadam se da ćemo tako i nastaviti. Još kad smo bile male, obećale smo si da ćemo biti vjenčane kume i jednog dana ići zajedno u šetnje sa svojom djecom.

Ain't no mountain high enough
Ain't no valley low enough
Ain't no river wide enough
To keep me from getting to you babe


A sada za tebe, Antonela:
Ti si nešto najbolje i najljepše što mi se ikada u životu dogodilo. Ne mogu si jednostavno zamisliti život bez tvog smijeha, bez tvojih gluposti i bez tvojih zagrljaja. Za mene si kao sestra koju nikad nisam imala, smatram te stvarno kao dijelom svoje obitelji. Nitko ne razumije one naše glupe fore. Ljudi se čudno pogledavaju, a ti i ja crkavamo od smijeha. Volim one naše duge razgovore kada spavamo jedna kod druge, iskrene i duge razgovore. Mislim da naše prijateljstvo ne bi bilo ovako čvrsto i trajalo tako dugo da nismo iskrene jedna prema drugoj. Svaku godinu više shvaćam koliko te volim i koliko si dobra osoba. Uvijek si tu za mene i uvijek imaš neki dobar savjet, a nadam se da ti ja isto tim načinom i tom mjerom uzvraćam. Hvala Ti što postojiš i hvala Ti što si moja najbolja prijateljica!




Voli te puno tvoja Sandra!


07.09.2007. | 01:30 | 34 Scratch of your nail! | Your choice! | # | ^

<< Arhiva >>


< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


nešto o meni


ime:
sandra
godine:
16
grad:
karlovac
škola:
jezična gimnazija
ljubav:
slobodna

mail:
sandra_0091@net.hr
msn:
anonimnabrineta_sandra@hotmail.com

Free Web Counter

counter postavljen 8.10.


linkovi


blog.hr
gimnazija-karlovac.hr
imageshack.us
youtube.com
lektire.net
iskon.hr
tportal.hr
myspace
facebook


blogovi koje čitam


ljudi koje jako voljim:
antonela
mateja
dina


super curke:
lily
sonja
ivana
maja
anja
ivona
petra
beti


super dečeci:
cvet
keky
pintar
lizo
maki

juwica
pewica


mjuzik


ovih dana slušam: