utorak, 25.08.2009.

XVII. Poglavlje...

NOVA UČENICA


Stigavši u sobu nisam se prestajala smijati. Ispala sam toliko jadna. Toliko ljubomorna. I to uzalud. Zašto mu nisam vjerovala? Sama sebe nisam razumjela. Nisam razumjela te moje osjećaje. Malo nekoga mrze, pa ga zavole, pa opet zamrze. Kao da se ne mogu odlučiti koju stranu da odaberu. Sjela sam za radni stop i upalila laptop. Dugo nisam lutala po internetu tražeči svakakve gluposti. Ulogirala sam se na MSN i na Facebook. Dobila sam i nekoliko novih mailova od prijatelja iz, pa sad već bivšeg, razreda. Sve je zanimalo što radim, kako izgleda internat, škola. Dok sam svima odgovorila prošlo je i više od sat vremena. Poslala sam par mailova sa slikama i novim vijestima roditeljima te braći. Koliko god sam se radovala odlasku od kuće, toliko sada tugujem za njom. Užasno mi nedostaju one bratske svađe i lagane uvrede. Brat, sestra i ja znali bismo organizirati natjecanje u uvredama. Tko smisli najoriginalniju uvredu pobijeđuje.
Nisam dugo bila sama na MSN-u. Ubrzo su se javile Jane i Cath. Kao i obično, razmijenile bi stotine novih tračeva. Jane je pronašla novog dečka. Osmog ove godine. Zove se Harry i studira na Yale-u. Godinu dana je stariji od nje, ali njoj to ne smeta. Godine nisu važne ako je ljubav u pitanju, napisala je. Vijest koja me iznenadila, a pomalo i bacila u malu ljubomoru bila je vezana uz Cath. Ona i Ben su dvaput izašli u kino i na večeru zajedno. Ali kao prijatelji. Cath navodno ne želi vezu s njim. Nisam bila ljuta na nju zbog tih večeri. Naprotiv, bilo mi je drago da se zabavlja. Ben barem nije tužan nakon prekida. Unatoč toj sreći zbog njih dvoje, nešto me smetalo. Nisam znala što. Željela sam biti u tom trenutku tamo, s Benom. Uhvatila sam se za glavu. Koja si ti glupača, Jess, pomislila sam. Odluči se više.


„ Smetam?“
„ Ne. Razgovaram s frendicama.“
„ Mislim da ćeš morati prekinuti. Čekaju nas u kazalištu.“ Dianne je slegnula ramenima.
„ Odmah dolazim.“ Odgovorila sam.
Pozdravila sam cure, poslala im puno pozdrava i odlogirala se sa MSN-a.


U kazalištu su svi već bili spremni. Polako su uvježbavali svoje tekstove. Čim sam ih vidjela sjetila sam se kako je danas audicija za školsku predstavu kojom se natječemo na državnom natjecanju u drami. Nije mi bilo jasno čemu ponovljena audicija kad su se glavni glumci već znali.
„ Jessica Bolton, kasniš!“ ukorila me profesorica drame.
Eh, sad bi mi dobro došao onaj izgovor s budilicom. Ali, bila su 4 sata popodne. Vjerovatno ne bi upalilo.
„ Ispričavam se.“
„ Hajde, svi nakratko sjednite. Imam jednu obavijest. Ne, ne... Imam dvije obavijesti.“ Nastavila je gospođica Peyton.
„ Jedna je loša, a jedna je dobra, pretpostavljam.“
Odjednom se na pozornicu polako počela penjati tajanstvena djevojka. Svi su pogledali u nju, ali zbog mraka nitko nije mogao vidjeti kako ona izgleda. Kad se napokon popela i stala na sredinu pozornice, reflektor je obasjao njezino lice. Imala je dugu kosu do ramena koja je više podsjećala na svijetlo zlatnu boju, nego na plavu. Njezine smeđe oči sjajile su poput dijamanata. Na sebi je imala kratku ružičastu majcu s natpisom Alyson L., bijelu minicu i bijele čižme do koljena na visoku petu.

„ Razrede, ovo je Alyson Lewis. Upravo se doselila iz Kanade i od sada ide s vama u razred.“
„ Super, još nam je samo trebala neka razmažena bogatašica.“
Nisam ni primjetila da je Dianne sjela kraj mene.
„ Nije ti simpatična?“ upitala sam ju.
„ Ne. Izgleda kao draga osoba, ali sumnjam. Znam ja takve. Nešto krije. Ili tek smišlja nešto. Vidjet ćeš.“
Zaustila sam kako bih još nešto upitala Dianne, ali me prekinula profesorica.

„Druga vijest je da je glavna glumica ovog mjuzikla, Hayley, slomila nogu, pa neće moći nastupiti. Jessica, Alyson... Jedna od vas dvije će je zamijeniti. Na vama je da se potrudite. Ona koja će na probama biti bolja dobit će glavnu ulogu.“

Kazalištem je odjednom odjeknuo pljesak. Bila sam toliko uzbuđena, toliko sretna. Pružila mi se prava prilika da dokažem koliko znam i koliki talent imam. Uspijemo li na natjecanju možda me primjeti neki skaut sa Julliarda.
Ustala sam sa sjedala i krenula prema Alyson. Kad sam napokon stigla, pružila sam joj ruku.
„ Ja sam Jessica. Drago mi je.“
„ Ja sam Alyson i nije mi drago.“
Shvatila je da nisam razumijela što je htjela reći pa je nastavila.
„ Neću dopustiti da mi jedna obična amaterka uzme ulogu. Zato draga, za svoje dobro, ne igraj nikakvu igru sa mnom jer ja igram bolje i ja uvijek pobijeđujem. Glumim u školskim predstavama od svoje 7. godine i nitko mi do sada nije uzeo ulogu, pa nećeš ni ti... Bokić!“ Bahato se nasmješila, mahnula mi i izašla iz kazališta.

Nisam mogla vjerovati. Dianne je imala pravo. Ono nevino lice od malo prije bila je samo maska koja ionako nije dugo izdržala. Sada bih joj najradije predala ulogu jer ne volim igrati prljavo, ali onda sam se sjetila njezinih riječi: Ja igram bolje i ja uvijek pobijeđujem. Nitko mi do sada nije uzeo ulogu pa nećeš ni ti.

„ Vidjet ćeš ti tko je amater, fufice.“ Promrmljala sam i ljutito istrčala iz kazališta.


23:25 | Komentari 10 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>