Annapurna2

17.10.2008., petak

Vjetar nas potjerao s 7200 m

Penjanje u Himalaji ovisi o mnogim čimbenicima, jedne morate rješiti još doma, s drugima se nadmudrujete na licu mjesta, no ima i onih na koje uopće ne možete utjecati, jer su posljedica hirovitosti najviših planina na svijetu. Tako je danas, nekoliko tjedana prije uobičajnog termina zapuhao izuzetno snažan vjetar i s planine potjerao sve koji su se tamo nalazili. Oko devet ujutro Aco i Ferro bili su na 7200 m, no vjetar brzine preko 150 km na sat, ne samo da ih je onemogućio u penjanju, već im nije dozvoljavao ni da hodaju uspravno. Po tom strašnom vjetru i hladnoći uspjeli su se pokraj logora 3, 2 i 1 za 8 sati spustiti u 2500 metara nižu Bazu. Slično je bilo i na Logoru 2 gdje su ujutro Marko, Bruno, Ivica i Dragec uspjeli uz jak vjetar otići 1000 m po grebenu te izvidili da nema mogućnosti lakšeg puta od onog kojeg su jučer pronašli Aco i Ferro. Nakon toga vratili su se u Bazni logor. Ni na tom relativno zaklonjenom mjestu na 4730 m nije ugodno, jer vjetar jako trese šatore i izuzetno je hladno. Pratimo vremensku prognozu, na brdu je sva potrebna oprema, sve je pripremljeno za novi juriš na planinu, no sljedeći korak ne ovisi o nama, već o Onome koji određuje kakav će propuh biti u Himalaji.
Puno pozdrava od prupuhanih,
Darko
Sl.1. Vjetar je podivljao na Annapurni II, Sl.2.Ništa bolje nije bilo ni na Annapurni IV, Sl.3. Ferro u borbi s vjetrom na 7000 m
Sl.4. Jučerašnje prečenje lavinozne padine na 6900 m, Sl.5. Preko vršnog grebena, iako je vedro, snijeg zasipava naš put, Sl.6. S druge strane grebena stalno nas prati prelijepi, sveti i zabranjeni vrh Machhapuchare (6997 m).
Sl.7. Povratak Marka, Brune, Ivice i Drageca po olujnom vjetru, Sl.8. i 9. Ferro i Aco nakon povratka u BC i spuštenih 2500 visinskih metara u 8 sati