ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

Simpatièni i antipatièni pacijenti

Osobe s kronièno sniženim raspoloženjem èesto ne mogu raèunati ni na temeljno razumijevanje i podršku, katkad ni od bližnjih

Rijeè "simpatija" dolazi od grèkog korijena "pathos", što oznaèava osjeæaje ili osjete, te od prefiksa "syn", koji oznaèava zajedništvo ili bliskost.
Dakle, simpatija znaèi afinitet, privrženost, pozitivan osjeæaj prema nekome. Antipatija je, pak, nesklonost, odbojnost, averzija.
Simpatiènost je moæ izazivanja pozitivnih emocija kod druge osobe, ali bez buðenja seksualne želje. Iako simpatièna osoba može biti i seksualno poželjna, to je druga, nepovezana znaèajka. Simpatièna osoba ima brojne prednosti u društvu, jer je sposobna navoditi druge da joj budu pri ruci, da se s njome druže, da joj izaðu u susret i pruže neki ustupak ili pogodnost.
A tko je antipatièan? Svakako onaj koji namjerno maltretira druge uvredama, ismijavanjem, ponižavanjem ili nekim drugim naèinom nanošenja bola. Antipatièan je i onaj tko se razmeæe svojom imovinom ili moæi, pa i onaj tko je vrlo uspješan i zavidimo mu. No, jeste li ikad pomislili da antipatiènima doživljavamo i ljude koji nikome ne èine ništa nažao, ali su nam odbojni jer nas svojom prisutnošæu optereæuju, umjesto da nas zabavljaju?

Tužan si? Zdravo, žurim.

Nisu zloèesti moænici ili razmetljivi bogataši ti koje okolina najèešæe odbija i zanemaruje, jer pred takvima imamo interesa glumiti da nam se sviðaju. Obrnuto, najèešæe odbijamo ljude koji su tužni, tjeskobni, zabrinuti ili uzrujani. Tko je èesto u takvom stanju, ima izvrsnih izgleda redovito biti odbijan te stoga izoliran i usamljen. S takvim ljudima malo tko se želi družiti, osim nakratko iz pristojnosti, do prve prilike da im kažemo: "Oprosti, žurim".
Ovo je prièa o diskriminaciji ljudi koji boluju od depresije i anksioznosti. Dok èak i psihotièni (sumanuti) bolesnici uživaju neko razumijevanje od prosjeèna èovjeka, osobe s kronièno sniženim raspoloženjem èesto ne mogu raèunati ni na temeljno razumijevanje i podršku, katkad ni od bližnjih. Naime, osobe koje su namrštene, zabrinute, uzrujane i stidljive prosjeènom su èovjeku odbojne i on æe njihovo društvo izbjegavati, bez obzira na to kakvu æe im bol takvim ophoðenjem nanijeti.

tipièni su naèini na koje pred sobom opravdavamo diskriminaciju osoba koje nam nisu zabavne.

Bi li se išta promijenilo u vašem stavu prema "napornima" kad bismo vam rekli da su te osobe takve zbog toga što su bolesno nesretne? Kako biste s njima postupali kad biste znali da njihova tužna ili zabrinuta lica potjeèu upravo od tuge ili briga koje ih more? Da se mršte, jadikuju ili plaèu zato što su pojaèano osjetljive na stres i da im bezobzirnim ponašanjem nanosimo dodatnu bol?

Budimo obzirni

Osoba koja je trajno loše raspoložena takva je zato što boluje od depresije ili anksioznosti, stanja na koji ne može utjecati snagom volje. Ljudi koji izbjegavaju ili na drugi naèin šikaniraju depresivne ili anksiozne èine jednak grijeh kao kad bi u autobusu odbili ustupiti mjesto invalidu te ga prepustili nekom zgodnom i zdravom. Najlakše je osjetljive, tužne i pesimistiène ljude kvalificirati kao teške i naporne te ih izbjegavati da nas ne optereæuju. No, rijeè je o ljudima koji imaju ozbiljnih zdravstvenih problema i kojima je neobièno važno da ih drugi prihvaæaju i saslušaju, da im ponude podršku i utjehu.
Simpatiènost, pak, proizlazi iz dobrog raspoloženja, pozitivnih emocija i visoke otpornosti na stres. Simpatiènima doživljavamo ljude koji nas razonode, zabavljaju i rastereæuju, a to su redovito oni koje su i sami veseli i neoptereæeni. Ne govore o patnjama izgladnjelih u Darfuru, o zatoèenicima u Guantanamu, o silovanim, ucviljenim i osamljenim. Oni prièaju o vedrim detaljima iz svakodnevice. Zašto baš o tome? Zato što ih upravo to i zanima. Kad bi im na umu bili muèniji aspekti života, tada bi o tome i razgovarali, a na licu im ne bi bio bezbrižan smiješak, nego zabrinutost i gorèina. Dakako, tada ne bi bili dobro raspoloženi, "pozitivni" i neoptereæeni. I ne bi bili simpatièni.

Nužne društvene vještine

Nesretni ljudi mogu biti previše šutljivi ili previše prièati o svojim problemima. To je razumljivo, kao što je razumljivo zašto oboljeli od šeæerne bolesti izbjegava šeæer. Nažalost, ni šutljivost ni jadanje nisu privlaèni prosjeènom èovjeku. Nesigurnošæu, osjetljivošæu, pesimizmom, jadikovanjem i bespomoænošæu nesretni ljudi okolini idu na živce te ih se nastoji što prije riješiti. Nema dvojbe, to je vrlo nehumano i nepošteno, ali je i realnost koju valja prepoznati. S druge strane, mnoge depresivno-anksiozne osobe zapravo žude za društvom. Proturjeèje je upravo strašno: ljudi kojima jako treba društvo najèešæe bivaju odbijani i zapostavljani!
Istraživanje je pokazalo da je podrška drugih ljudi ljekovita za depresivne i anksiozne te da smanjuje izglede za nastanak tih bolesti u buduænosti (Bennett i Bates, 1995.). No, kako doæi do bolje društvene podrške, to jest do brojnijih i prisnijih prijateljskih odnosa? Osim što je nužno podvrgnuti se lijeèenju depresije i anksioznosti, potrebno je usvojiti nekoliko korisnih spoznaja i vještina radi uspješnijeg snalaženja u društvu.
1.
Kad se s nekim upoznajete, pokušajte se pokazati u zabavnom i neoptereæenom svjetlu. To nije lako ako ste u depresiji, ali æete tako lakše uspostaviti trajniji i dublji odnos, koji æe, pak, imati blagotvorna utjecaja na vaše zdravstveno stanje.
2.
Nauèite ležerno i neobvezno razgovarati o površnim temama. Tako se razbija led i otvara put moguæem prisnijem odnosu.
3.
Nemojte prebrzo otkrivati podatke o sebi, osobito ne svoje slabosti.
4.
Ne navodite razgovor na teške i turobne teme iz svijeta i društvene nepravde. Mnogi su ljudi površni, bešæutni i nezainteresirani za tuðe patnje.
5.
Nemojte u razgovoru biti nametljivi. Ne ulazite u svaðe radi dokazivanja svoje toèke gledišta. Depresivni ljudi mogu biti vrlo realni i izrazito u pravu u pogledu životnih istina, ali im to ne donosi mnogo simpatija.

Tražimo li od vas da glumite? Da, ali ta je gluma na vašu korist jer vam pomaže da se umrežite s ljudima, makar oni ne bili idealni za vas. Možda neæete brzo naæi nekog tko vas u potpunosti razumije i kome nije nimalo teško slušati o vašim problemima, ali je bolje imati i relativno površnog prijatelja i sugovornika nego nikoga.

Tko je depresivan, ne budi mu prijatelj?

Depresija i anksioznost biološke su bolesti koje se odvijaju u središnjem živèanom sustavu, ponajprije mozgu, a posredno negativno utjeèu na funkcioniranje drugih organa, ukljuèujuæi srce, krvne žile i probavne organe.
Od depresije (potištenost, tuga, oèaj, beznaðe) boluje oko 200.000 ljudi u Hrvatskoj, a od nekog oblika anksioznosti (tjeskoba, strah, zabrinutost, uzrujanost) dodatnih 200.000 ljudi. Te su bolesti u zamaskiranom obliku prisutne i kod mnogih oblika ovisnosti, ukljuèujuæi ovisnost o alkoholu i duhanu. Oko dvije treæine svih samoubojstava uzrokovano je depresijom.
Te bolesti mogu se lijeèiti psihofarmacima, psihoterapijom ili kombinacijom tih metoda, no veæini oboljelih nikad se ne postavi ispravna dijagnoza, a kamoli da se ispravno i dovoljno dugo lijeèe.
Osobe koje boluju od depresije i anksioznosti karakterizira poveæana osjetljivost, duševne boli, umanjena životna radost, oslabljena koncentracija i tjelesna izdržljivost, no okolina pred njih postavlja jednake obveze i oèekivanja kao da su zdravi. Kad se takve osobe pokažu nesposobne udovoljiti kriterijima i oèekivanjima okoline, ona ih odbacuje, ismijava, omalovažava, vrijeða, ignorira ili na drugi naèin šikanira. Takvim okrutnim postupcima izvrgava ih dodatnim stresnim podražajima, koji redovito pogoršavaju njihovo zdravstveno stanje i tjeraju ih na dublje povlaèenje iz društva.
Dok postoji izvjestan senzibilitet prema ljudima s uoèljivim hendikepom poput sljepoæe, gluhoæe, oduzetosti, depresivni i anksiozni bolesnici najèešæe ne mogu raèunati ni na minimum humanog odnosa. Mogu biti tretirani kao simulanti ili optuživani da su sami krivi za svoje stanje, tobože zato što se "dovoljno ne trude" ili zato što nisu donijeli "ispravne životne odluke."
Oni, meðutim, zaslužuju tretman minimalno ekvivalentan tretmanu uobièajenom za ljude s drugim teškim i kroniènim bolestima koje uzrokuju patnju i ogranièenja u normalnom obavljanju svakodnevnih poslova i dužnosti, socijalizaciji i ljubavnom životu.

Kad su uloge izvrnute

Kao što se nitko ne smije ružno ponašati prema nekome tko je depresivan ili anksiozan, tako nitko tko boluje od ovih bolesti ne smije maltretirati druge da bi mu bilo lakše. Onima koji druge zlostavljaju vlastita depresija ne može biti opravdanje te zaslužuju da im se uskrati društvo.

Autor: Ozren Podnar, prof.
Izvor: www.oktal-pharma.hr