ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

Definicija

Premenstruacijski (ili predmenstruacijski, premenstrualni, predmenstrualni) sindrom (PMS) je poremeæaj s biološkom, psihološkom i društvenom podlogom. Najèešæe se javlja izmeðu 20. i 40. godine. 90% žena ga ponavljano doživljava, manje od polovine žena proživljava ga kao fizièka i psihièka ogranièenja, dok 5% žena PMS doživljava kao teški oblik psihièkog i tjelesnog stresa.

Uzrok

Uzrok nije poznat, iako postoji nekoliko teorija:
- hormonska teorija koja podrazumijeva promijenjene odnose hormona estrogena i progesterona ili poveæane kolièine prolaktina, aldosterona i prostaglandina. Iako su hormonske promjene važne, po dosadašnjim spoznajama, one same nisu dovoljne za izazivanje PMS-a.
- nehormonska teorija kao uzroke pretpostavlja manjak vitamina, smanjenu razinu glukoze u krvi, infekcije, poremeæaje u stvaranju živèanih prijenosnika (neurotransmitera)
- psihogena teorija kao uzroke navodi depresiju, psihièku napetost itd.
- bio-psiho-socijalna teorija vrlo je popularna u zadnje vrijeme i pretpostavlja meðudjelovanje bioloških, socijalnih i psiholoških èimbenika.

Simptomi

Simptomi premenstruacijskog ciklusa javljaju se iskljuèivo u drugoj polovici menstruacijskog ciklusa. Moguæe smetnje su:
1. psihièke:
depresija, emocionalna osjetljivost, psihièka napetost, promjene raspoloženja, poremeæaj ponašanja, gubitak inspiracije, društvena izolacija, poremeæaj aktivnosti, plaèljivost, gubitak koncentracije, gubitak samopouzdanja…
2. fizièke:
umor, bol u prsima, zatvor, proljev, valovi vruæine, bol u zglobovima, migrene, otekline, smanjeno mokrenje, poveæano mokrenje, poremeæaj koordinacije, svrbež, upala sinusa, vaginalni iscjedak, vrtoglavice, akne, glad, porast tjelesne težine, povraæanje, neodreðeni bolovi u trbuhu, glavobolja, nadutost, poremeæaj sna, smanjena ili poveæana spolna aktivnost…
Simptomi su brojni i razlikuje se kod pojedinih žena, a do sada se spominje više od 150 razlièitih simptoma koji se mogu javiti kao dio PMS-a.

Kriteriji za postavljanje dijagnoze

Za postavljanje dijagnoze premenstruacijskog sindroma simptoma ne smije biti u prvih sedam dana ciklusa te se simptomi trebaju ponoviti najmanje tijekom tri uzastopna ciklusa i biti dovoljno izraženi da se za njih treba
tražiti lijeènièka pomoæ. Simptomi ne slabe, ali se niti ne pojaèavaju.
Detaljan razgovor s lijeènikom nakon kojeg slijedi iscrpan pregled nužni su. Važno je iskljuèiti postojanje neke druge bolesti koja uzrokuje smetnje.
Simptomi se uslijed psihièkih ili emocionalnih razloga mogu pogoršati te oèitovati kao jaka migrenozna glavobolja. Psihijatrijski poremeæaji mogu znatno pogoršati sliku te je tu potrebna psihijatrijska intervencija.

Lijeèenje

Nejasan uzrok ovog sindroma te postojanje niza od bar 150 simptoma otežava lijeèenje.
Terapijski postupci ukljuèuju:
- simptomatsko lijeèenje - lijekovi protiv bolova (analgetici), lijekovi za izmokravanje (diuretici) te antihistaminici
- hormonsko lijeèenje koje sprjeèava ovulaciju i uzrokuje prestanak javljanja ciklusa
- dijetetsko lijeèenje - multivitaminski preparati s velikim kolièinama vitamina, osobito B6 i magnezija
- ostale moguænosti - antibiotici, imunološka terapija, masaže.

Zakljuèak

Premenstruacijski sindrom, kad je jako izražen, može poremetiti zdravlje žene, kvalitetu njena života, normalan radni ritam i umanjiti radnu sposobnost što dovodi do problema na radnom mjestu i u obitelji.
Posljedica je društvena izolacija.
U svrhu što bolje pomoæi ovim ženama potrebna je suradnja ginekologa s ostalim specijalistima kako bi se našle najbolje moguænosti lijeèenja i podizanja kvalitete ženina života.

---

Premenstrualni sindrom
Piše: Dubravko Kužina, dr. med., spec. psihijatrije

Široko prepoznat skup afektivnih, kognitivnih i bihevioralnih (osjeæajnih, spoznajnih i ponašajnih) simptoma poznat kao premenstrualni sindrom (PMS), može se pojaviti tijekom premenstrualne faze menstrualnog ciklusa. Premenstrualna ili lutealna faza je razdoblje od ovulacije do poèetka menstruacije. PMS je 1987.
godine priznat kao poseban poremeæaj i karakterizira ga posebna priroda, težina i vrijeme pojavljivanja premenstrualnih afektivnih ili psiholoških simptoma koji su dovoljno teški da ošteæuju funkcioniranje. PMS ili premensturalni disforièni poremeæaj (PMDD) pokazuje svu složenost odnosa reproduktivne funkcije, raspoloženja i ponašanja kod žena.

Uèestalost i težina poremeæaja

Toèni podaci o prevalenciji PMS-a nisu dostupni, no oèito je da je PMS èest i sudjeluje znatnim dijelom u ukupnom broju poremeæaja raspoloženja u populaciji.
Nesreæe, samoubojstva i kriminalne radnje, u kojima su akteri žene, pojavljuju se èešæe tijekom premenstrualnog razdoblja. Od svih depresivnih simptoma u populaciji oko 15% èine depresivni simptomi koji se pojavljuju iskljuèivo u premenstrualnom razdoblju. Ako se kao kriterij uzmu blagi premenstrualni simptomi, tada više od 70% žena ima te blage simptome. Za veæinu njih simptomi nisu ozbiljni i ne utjeèu bitno na radno, socijalno ili obiteljsko funkcioniranje. U gotovo 30% sluèajeva znatno je ošteæeno socijalno i obiteljsko funkcioniranje, a u 2% sluèajeva i radno jer odreðeno vrijeme dovodi do nesposobnosti za rad. Smatra se da barem od 5 do 8% žena ima toliko izražene premenstrualne simptome da moraju potražiti, barem jednom tijekom svoje generativne dobi, medicinsku pomoæ.

Promjene raspoloženja i ponašanja glavni su znakovi poremeæaja. Najèešæi simptomi su razdražljivost, depresivno raspoloženje, anksioznost (tjeskoba, nemir) i promjenljivo raspoloženje. Uz to èeste su promjene u
spavanju, temperaturi i teku. Od fizièkih simptoma najèešæi je osjeæaj napetosti u grudima. PMS nije sindrom bolne menstruacije (dismenoreje) i ne bi ga trebalo poistovjeæivati s dismenorejom jer kod potonje nema promjene raspoloženja.

Etiologija poremeæaja

Uzrok poremeæaja je još uvijek nepoznat. Postoje mnoge hipoteze od kojih su najvjerojatnije one o genetskoj predodreðenosti (žene èije su majke imale PMS sklonije su mu od onih èije majke nisu imale takve probleme) te o utjecaju spolnih hormona i prekursora spolnih hormona (bilo da su u normalnim ili u patološkim vrijednostima) na aktivnost neurotransmitera.

Dijagnoza i klinièka slika PMS-a

Za postavljanje dijagnoze nužno je zadovoljiti sljedeæe kriterije: da je tijekom veæine menstrualnih ciklusa u proteklih godinu dana bilo prisutno pet ili više simptoma PMS-a i da su ti simptomi bili prisutni veæinu vremena tijekom posljednjeg tjedna lutealne faze (tjedan pred nastup menstruacije) i da su se nastavili nekoliko dana po nastupu menstruacije.
Ti simptomi su:

• znatno lošije raspoloženje, osjeæaj bespomoænosti, misli o vlastitoj nedovoljnosti ili manjoj vrijednosti
• pojaèana anksioznost, napetost, osjeæaj da si "na rubu"
• znatna afektivna labilnost (npr. nagli osjeæaj tuge, napadaji plaèa ili poveæana osjetljivost na odbacivanje)
• znatna i trajna ljutnja ili razdražljivost, poveæan broj sukoba u odnosima s bliskim osobama
• smanjeno zanimanje za uobièajene aktivnosti (radne, školske, prijatelje, hobije)
• subjektivni osjeæaj otežane koncentracije letargija, brže umaranje ili gubitak energije
• znatne promjene teka, prejedanje ili žudnja za posebnom vrstom hrane
• jaka pospanost ili pak nesanica
• subjektivni osjeæaj da si nadvladana stvarima oko sebe (problemima) ili da si izgubila kontrolu
• drugi fizièki znaci poput napetosti ili bujanja grudi, glavobolje, bolova u zglobovima ili mišiæima, dobivanja na težini.

Poremeæaj znatno utjeèe na radno (akademsko), socijalno ili obiteljsko funkcioniranje (izbjegavanje društvenih aktivnosti, smanjena uèinkovitost na radu ili pri uèenju).
Poremeæaj nije samo dodatno pogoršanje drugog poremeæaja, npr. i inaèe prisutnog poremeæaja raspoloženje (depresije, distimije, paniènog poremeæaja ili poremeæaja osobnosti).

Tijek i prognoza

Veæina psihijatara koji se bave tim poremeæajima vjeruje da se premenstrualni simptomi, ako se ne lijeèe, pogoršavaju tijekom vremena, tj. intenzivniji su i dulje traju. No poremeæaj se obièno smanjuje iza 45 godine ili nakon menopauze.
Neki podaci upozoravaju na to da se nelijeèene teže epizode mogu tijekom vremena razviti i u pravi veliki depresivni poremeæaj.

Lijeèenje

Kontrolirana ispitivanja lijekova pokazala su da postoji placebo uèinak èak u 40% žena i ne zna se toèan razlog tako visokom postotku placebo uèinka (no mora se reæi da je i kod depresija placebo uèinak prisutan u jedne treæine pacijenata). Taj visoki placebo uèinak navodi na zakljuèak da bi u velikog broja bolesnica, poglavito onih s manje izraženim tegobama, i nespecifiène mjere, poput razgovora, kraæe suportivne terapije, razumijevanja i podrške okoline, mogle biti vrlo korisne. One žene koje ne reagiraju na takve nespecifiène mjere, kandidati su za lijekove.
Buduæi da poremeæaj ne mora biti jako izražen i da relativno kratko traje (najèešæe od 7 do 10 dana u mjesecu), najlogiènije je zapoèeti lijeèenje uzimanjem anksiolitika, popularno zvanih "sredstva za smirenje", (benzodiazepini) i samo tih dana u mjesecu. Ti lijekovi smanjuju razdražljivost, anksioznost, depresivno raspoloženje, promjene raspoloženja i umor. Kratkoæa uzimanja i vrlo mala doza (mala i zato što pri malim dozama nema jaèe sedacije, tj. pospanosti) prijeèi razvoj tolerancije i ovisnosti o lijeku. Stanovitu pomoæ mogu pružiti neki lijekovi za lijeèenje srèane tahikardije i povišenoga krvnog tlaka, tzv. blokatori beta-receptora. Oni mogu u vrlo niskim dozama (koje još ne djeluju znaèajnije na sniženje krvnog tlaka) utjecati na smanjenje tjeskobe, straha, razdražljivosti, osjeæaja unutarnjeg nemira i na neke tjelesne simptome, a to su samo ekvivalenti tjelesne anksioznosti. No ti lijekovi nemaju veæeg utjecaja na poboljšanje raspoloženja.
Veliku pomoæ pružaju diuretici, a ti lijekovi potpomažu izbacivanje viška vode i soli iz organizma, što je uobièajeno kod srèanih bolesti, bolesti pluæa, bubrega i jetre. Naime, kada ti organi zatajuju pojavljuje se tzv. "vodenika ili vodena bolest". Bolna osjetljivost dojki ili donjeg dijela trbuha može biti simptom koji æe opravdati uzimanje jednog od lijekova iz navedene skupine. Izabrani lijeènik æe odrediti dozu blagog diuretièkog sredstva.
Treæa skupina lijekova, ako ne i prva terapijska izborna linija su tzv. selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, SSRI / ili engl. selective serotonin reuptake inhibitors. Rijeè je o lijekovima, koji prijeèe povratak
serotonina iz sinapse meðustaniène (meðuneuronalne) pukotine natrag u stanicu neuron. To je svrha i bit antidepresivnog djelovanja odabranog lijeka (antidepresiva). Ženama u to vrijeme posebno godi uzimati slatke stvari, a osobito èokoladu, koja meðu ostalim sadržava i serotonin. Brojne kontrolirane, znanstvenim metodama provjerene studije potvrdile su smislenost upotrebe navedene skupine antidepresiva u prevladavanju kompleksa simptoma PMS-a. Tako neke studije više zagovaraju kontinuiranu svakodnevnu upotrebu kroz više mjeseci do godinu dana, a druge tzv. diskontinuiranu ili povremenu upotrebu, npr. kroz luteinsku fazu 7 do 10 dana, svaki menstruacijski ciklus. O izboru navedenog preparata najbolje je savjetovati se s izabranim lijeènikom odnosno psihijatrom, koji æe procijeniti individualne simptome, njihov intenzitet pojavnosti odnosno sagledati funkcioniranje pojedine osobe u individualnom, socijalnom i profesionalnom životu, te se meðu postojeæim lijekovima na farmaceutskom tržištu odluèiti za optimalan u svakom pojedinom sluèaju.
Napominjemo da spomenuti lijekovi osim suzbijanja ili ublažavanja afektivne, depresivne ili disforiène (zlovolja) komponente poremeæaja, zatim tjeskobe, socijalne i spoznajne komponente poremeæaja blagotvorno djeluju na fizièku bol, koja je ovdje višestruko prisutna (glavobolja, bol u prsima, trbuhu, bol u mišiæima udova itd.). Najnovije znanstvene potvrde govore o opravdanosti upotrebe lijekova iz antidepresivne vrste, kada se istodobno pojavljuju depresija i fizièka bol, buduæi da se impulsi leðnom moždinom prenose istim živèanim putovima u moždane centre odnosno areje, gdje se integriraju osjeæaji za depresiju i bol. U tom sluèaju opravdani su za upotrebu i neki drugi antidepresivni lijekovi najnovije generacije. Udruženim naporima i sustavnim pristupom uz individualizirani pristup moguæe je znatnije poboljšati kvalitetu života svake žene, koja svaki mjesec trpi taj po mnogo èemu specifièni poremeæaj.

Proèitajte takoðer èlanak o PMDD.