Apstinencijski sindrom je skup simptoma koji se javljaju nakon prestanka uzimanja droge ili nekih drugih sredstava koja izazivaju ovisnost (npr. lijekovi za smirenje, alkohol, duhan i sl.). Ovisno o sredstvu o kojem je čovjek ovisan, apstinencijski se sindromi razlikuju.
Apstinencijski sindrom pri prekidu uzimanja droga očituje se znakovima pretjerane aktivnosti središnjeg živčanog sustava. Težina stanja u apstinencijskom sindromu se pogoršava s veličinom doze opijata koja se uzima i trajanjem uzimanja.
Simptomi započinju najranije 4-6 sati od posljednje doze. Javlja se potreba za uzimanjem droge ili lijeka uz tjeskobnost, ubrzano disanje, znojenje, suzenje, slinjenje, te zijevanje. Mogu se javiti i drhtavica, izmjena osjećaja topline i hladnoće, trzanje i bol u mišićima, anoreksija.
U situaciji kada je alkohol predmetno sredstvo ovisnosti, može se javiti i tzv. delirijum tremens (delirium tremens) kojeg od psihičkih teškoća u kliničkoj slici karakterizira poremećaj sna (nesanica, površan i košmaran san), strepnja, strah, opći nemir, nemogućnost koncentracije, razdražljivost i sl. a moguće su i halucinacije. Od fizičkih znakova ističu se tremor, znojenje, mučnina (uz povraćanje i proljev ili bez njih), ubrzan rad srca, povišen krvni tlak, podrhtavanje mišića sve do parcijalnih grčeva, i u razvijenom stadiju, epileptičkih napadaja tipa grand mal.
Apstinencijski sindrom je svojevrsna samoograničavajuća metoda liječenja i, iako težak, nije opasan po život, no pacijenta treba informirati o tome što će mu se događati i kako će se osjećati. U slučaju teške nepodnošljivosti apstinencijskog sindroma, daju se prema procjeni lijekovi koji će olakšati da pacijent prebrodi krizu. Jedna od mogućnosti odvikavanja od ovisnosti je i davanje zamjenske, manje škodljive terapije.