ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin), piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen), derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni (haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Klinicko djelovanje: uklanjanje sumanutih ideja i halucinacija, sedacija
Klinicke podjele: tipicni-atipicni, nespecificni-specificni, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihoticna stanja s halucinacijama i sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobicajene dnevne doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15 mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid 50-600 mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam, prva 3 mj. trudnoce, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišiæne diskinezije, parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI
- Risperidon (Rispolept, Risperdal, Risset, Rispolux, Rispen, Prospera, Risnia, Risdonal, Torendo)
- Olanzapin (Zyprexa)
- Quetiapin (Seroquel)
- Aripiprazol (Abilify - nije još registriran u RH)
- Iloperidon


Terminologija

Prvo otkriveni antipsihotici (sve do pojave klozapina) nazivaju se klasiènim antipsihoticima ili neurolepticima tj. tipiènim ili konvencionalnim antipsihoticima ili velikim trankvilizatorima.
Odgovor zašto su se antipsihotici donedavno nazivali neuroleptici leži u struèno-znanstvenoj zabludi da je u pacijenta nužno izazvati tzv. neuroleptièki sindrom (grè. neuron = žila, živac + lepsis = uhvatiti tj. ukoèiti) da bi se poluèio antipsihotièki efekt.
Iako se ubrzo otkrilo da neuroleptièki sindrom ne predstavlja mehanizam antipsihotiènog djelovanja, veæ se radi o neželjenoj i jatrogeno izazvanoj nuspojavi, naziv za ovu skupinu lijekova teško se mijenjao. Kada je godine 1958. otkriven klozapin, koji u pravilu nije izazivao ekstrapiramidalne fenomene u bolesnika, a s druge strane imao je izrazitiji antipsihotièki uèinak, on je nazvan atipiènim neuroleptikom, jer se nije željelo odustati od dogme da bez neuroleptièkog sindroma nema efikasnosti u lijeèenju psihotiènih stanja. Slijedeæe godine dovele su do pronalaska brojnih antipsihotika koji takoðer nisu u velikoj mjeri izazivali ekstrapiramidalne nuspojave (sulpirid, risperidon, olanzapin, serokvel, sertindol, ziprasidon, zotepin, amisulpirid, aripiprazol, iloperidon i još mnogih drugih u fazi istraživanja), no još uvijek se za njih koristio naziv atipièni antipsihotici. Tek, kada je postalo apsurdno imati više atipiènih antipsihotika nego tipiènih pribjeglo se nešto ispravnijoj terminologiji, te se tako danas umjesto kategorije atipièni antipsihotici koriste termini novi antipsihotici ili još bolje antipsihotici druge generacije.

U tablici dolje navode se antipsihotici prve i druge generacije te neka njihova obilježja.


Mehanizam djelovanja antipsihotika

U vrijeme kada je otkriven klorpromazin mehanizam antipsihotiènog djelovanja bio je još sasvim nepoznat. Tek nekoliko godina poslije (1957.) otkriva se njegovo blokirajuæe djelovanje na postsinaptièke dopaminske receptore. Tako je zapravo, ex iuvantibus, otkriven jedan od temeljnih poremeæaja koji se dugi niz godina smatrao osnovnim za nastajanje shizofrenije tj. hiperaktivnost centralnog dopaminergiènog sustava. Ta spoznaja nazvana je dopaminskom teorijom shizofrenije. Godine 1958. otkriven je klozapin – serotoninsko-dopaminski antagonist. Pokazalo se da je serotonin posebno važan za deficitarne tj. negativne simptome shizofrenije, a na snagu je stupila serotoninsko-dopaminska teorija shizofrenije.

Indikacije antipsihotika

Antipsihotici su opæenito djelotvorni u lijeèenju pozitivnih psihotiènih simptoma (npr. halucinacije, bizarno ponašanje, sumanutosti) neovisno o dijagnostièkoj kategoriji. Antipsihotici druge generacije djelotvorni su i u poboljšavanju negativnih psihotiènih simptoma, npr. nemotiviranost, socijalno povlaèenje, afektivna zaravnjenost, akinezija. Antipsihotici se ponekad rabe i u lijeèenju nekih formi nepsihotiènih bihevioralnih poremeæaja: organski psihosindrom, Alzheimerova demencija, mentalna retardacija, delirij, Touretov sindrom, posttraumatski stresni poremeæaj, prolazni psihotièni simptomi u bolesnika s poremeæajem liènosti.

Neke nuspojave antipsihotika

Antipsihotici, poglavito prve generacije, èesto izazivaju znaèajne nuspojave koje onda mogu bitno ugroziti suradljivost bolesnika, te dovesti do recidiva bolesti. Niskopotentni antipsihotici imaju najizraženije antikolinergiène nuspojave (kao suha usta, opstipacija, retencija urina, zamagljen vid), te najèešæe dovode do ekstrapiramidalnih nuspojava: tremor, akatizija, diskinezija, tardivna diskinezija. Primjena niskopotentnih antipsihotika i klozapina može dovesti i do sniženja konvulzivnog praga u bolesnika, kao i do pojave ortostatske hipotenzije. Agranulocitoza je pak nuspojava koja je najèešæe povezana s klozapinom, a radi moguæeg fatalnog ishoda ove pacijente je obavezno redovito monitorirati tj. provoditi sigurnosni program kontrole bijele krvne slike, zbog razvoja eventualne neutropenije. Tioridazin i ziprasidon mogu dovesti do znaèajnog produljenja QT intervala, pa je potreban oprez, poglavito kod osoba s kardiomiopatijom.

Antipsihotici druge generacije, poglavito olanzapin i klozapin, dovode èesto do porasta tjelesne težine, dislipidemije, a mogu biti i povezani s novonastalim dijabetes melitusom. Savjetuje se redovito kontrololiranje lipida, glukoze i tjelesne težine u svih bolesnika na novim antipsihoticima.

Maligni neuroleptièki sindrom je idiosinkratska, potencijalno životno-ugrožavajuæa nuspojava antipsihotiène terapije.

Seksualne disfunkcije, smetnje potencije, prijapizam, bol pri orgazmu, najèešæe se javljaju uz terapiju tioridazinom, no mogu se javiti i uz druge antipsihotike, pa i one druge generacije, poglavito uz one koji povisuju nivo prolaktina: risperidon, sulpirid, amisulpirid.

Izvor: medicinar.mef.hr