ovaj svijet pod suncem tako lijep
Ne čitam knjige, dugo već ne čitam knjige, ne znam reći zašto, evo ne znam, ustvari ništa ne znam, gubim kontrolu nad vlastitim vjetrovima, hoće to s godinama, gubim se u riječima, i pjesme me još uvijek ponekad pogode, uglavnom kad se potrefi s još nečim ovim-onim, a i njuh sam pomalo izgubila, uglavnom jesam, desilo se to u Bauhausu, kupovala sam bosiljak, ružmarin i majčinu dušicu po naredbi, iako nas ovo ljeto gotovo ne bi trebalo biti kod kuće, mužjak se poželio tih nekih travurina koje stavlja u hranu, e da bi nam život bio ljepši i začinjeniji, pa iako sam u fazi bacanja stvari i olakšavanja života praznijim životnim prostorijama, iako bilje uglavnom ne preživi kad nas nema, otišla sam tako vojnički po te tri biljke, a onda mi je tamo odjednom zamirisalo smilje, smilje ima taj jedan miris koji koketira sa smradom, jak je i prodoran, i u nas neke iz prošlog stoljeća izaziva ono što bi se moglo reći miris djetinjstva, i što ću ja sada sa tim jebenim smrdljivim smiljem, ne možemo ga ni jesti ni čupkati, ničemu nam neće služiti, ali miris... jebemu taj miris, imala sam duži jedan period u kojem nisam osjećala ama baš ni jedan miris, i u tom trenutku u tom Bauhausu sinulo mi je kako je osjećaj mirisa isto kao život, sad ga ima, sad ga nema, pa sam kontra svom novostečenom minimalizmu kupila i smilje, da me podsjeća na život, evo, tu sam živa sam i njuškam smilje, eno ga raste i smrdi na terasi, smrdi na Dalmaciju i na davno umrle dide, babe, bajame i sve one uspomene, sve to zove u moždinama, i ne samo da sam živa nego su i neka sjećanja živa zajedno samnom, a i one neke sanseverije su preživjele na terasi cijelu zagrebačku zimu, toliko o klimatološkim promjenama, u vrtu od susjeda na smokvi visi već gomila plodova, eto toliko od kontinentalne klime, a stiže nam i saharski pijesak, za dvadeset godina u Splitu će normalno biti preko dvadeset dana godišnje s temperaturom preko 40 stupnjeva, pokrit će nas saharski pijesak, sve preko glave, a u saboru još nisu izabrali guzonje koji će nešto, prestara sam da gubim vrijeme spominjući sabor, vratila sam se zato vježbanju, lijevo rame otkida već mjesecima, lijevi kuk isto nešto ne sluša, a lijevo koljeno izdeformirano je još od puberteta, lijevo je kažu kakti ženska strana, imam problem sa ženskom stranom, muška me zato služi i ne posustaje, vrijeme mi je oprat zube i otić na spavanje, spavanje je najbolje.
24.04.2024. u 21:49 | 5 Komentara | Print | # | ^