nakupilo se govadina
Evo bliži mi se proslava treće godine kroničnog majčinstva, jer rekoše da prve tri su najvažnije, i nebesa nikako i nikada ne smiju saznati koliko je narasla čežnja za onim vremenima u kojima smo bili sami, otprilike kao davljeniku koji zadnjim trzajima beči oči na svjetlucavo živo svjetlo, tako blizu, ali ipak tamo gore iznad površine, ili kao bivšoj osobi godinama vezanoj za radijator, pa se sjeća kako je to bilo kad nije tako bilo i sve manje odbija prihvatit ideju da nikad više neće tako biti. I koliko guši što se takve misli ne smiju misliti, a takve riječi, nikad pobogu se ne smiju izgovoriti, jer nebesa sve slušaju i prisluškuju a ponekad i priuštuju i zato je opasno, ne smije se saznati, ne smije se izreći, misli samo pozitivno, govori samo pozitivno i vježbaj zahvalnost svako jutro, svaku večer ispočetka.
Bliži mi se i menopauza, možda je trebala već i odavno doći ali stoji tamo zbunjena ispred dvije sise koje ne prestaju dojiti jer - to su moje čiče i ja ne znam zaspati bez njiiiiiih! I daj mi čiču, DAJ MI DAAAAAAJ!
- A kako smo ono učili?
- Mama, molim te, daj mi čiču!
- Izvoli
- Falanjamnnjamjmm
Jer bez dobrih manira nema ni dobrog života
Bliži mi se i smrt, svakim danom, svakim časom, udisajem izdisajem, samo je bliža u odnosu na sekundu prije, ali ipak nemam pojma gdje je, što samo povećava dramatičnost njezina nastupa, projiciram zato umiranja, boleštine, čekam je na svakom koraku da bane onako iznebuha, zvukovi po kući me plaše, vole to ljudi u našim godinama, srušit se samo onako naoko ničim izazvani, infarkti, emboliije, sad te ima, sad te nema, luksuz je planirati godine unaprijed, tko zna, iznutra, izvana, sve je ljuljkavo, sve je nesigurno, ratovi, klima, antarktika, golfske struje, turisti u avionima, mi smo česti turisti u avionima, krivi smo za sve, krivi a nismo vjernici, nema nam spasa, kakogod.
Ako sam išta naučila u ovih pedesetak okretaja oko sunčeve kugle to je da se u našemu blagostanju život živi uglavnom po autopilotu, energija je skupocjena, promjene su teške a one svjesne najteže. Kad si nenaspavna mama-odgojiteljica onda je svjesna promjena negdje u kategoriji ultramaratona za iron žene kojima djeca odavna znaju sama sebi obrisat dupe, ovako, svaki pokušaj ičega iznova siguran je put u frustracije. Pedeset puta odvrtit se na osi i još uvijek ne znati prihvatit sebe s puno ljubavi i odobravanja i sve te greške i greškice koje godinama žuljaju, guraju se pod tepih, izbjegavaju, a ustvari nisu ni greške ni greškice nego ih samo treba prestat smatrat greškama i prihvatit ih i voljeti i ne učiti dijete da je curica radi ovog-onog zločesta jer onda i mama može biti proglašena zločestom, napor i gnjavaža. I treba, treba, treba...
Za razliku od stvari koje su mi sve bliže, ljudi postaju sve dalji i dalji, neke zbrljane fleke u prošlosti sa sveprisutnim zapisima na instagramima, gubim vrijeme njuškajući njihove živote, gubim snagu i svoj život uspoređujući se s njima, gdje su bili, što su radili, kako izgledaju, a-ha, udebljala se kad je rodila i dalje još buja, ali i dalje se fura na ljepotu, moja kostur pojava izgleda bolje, ali lijepo se oblači, gdje li se oblači i zašto mene uopće ne zanima kako izgledam i što oblačim i nemam pojma što se danas nosi nego po svojem modnom auto-pilotu sebi manjoj od makova zrna brljavim kombinacije iz srednje škole, duge majice za prikrivanje viška kilograma koji su odavna u minusu i uske hlače za oduvijek uske noge, i kako da ja sad tek sad zavolim oblačenje i našminkavanja, pa da se mogu naslikavati nasmiješena i uređena po instagramima na lijepim lokacijama, i zašto ne, i koj mi je klinac, i je li sa mnom sve u redu? Odmalena su me uspoređivali s drugima i odmalena je to bilo zato jer su drugi u nečemu biločemu bili bolji, a u meni je to navodno trebalo probuditi glad za napredovanjem i pobjeđivanjem tih drugih... moram pored svih drugih stvari moram upozoriti muša da nikada, ali nikada ne uspoređuje kraljicu s drugima. Ni radi pelena, ni radi čičanja, ni lijepog ponašanja, ni ičega.
Paziti jako, ne smijemo na svojoj djeci činiti greške koje su učinjene na nama. Nego smisliti neke nove, kreativnosti u čast, naravno.