potpis
Nešto kao šah-mat, ili možda bolje, pat, ne razumijem se u šah baš najbolje, ali ono... sasvim nedavno sam otkrila e-bay, prije toga sam bila amazon đevojka, tamo se dobro prođe kad se nabadaju neke skupe marke na nekim žestokim sniženjima, pa ono, no, e-bay... Prvo sam kupila si skupi mobitel. Božićno sniženje, dvogodišnja robija i tako te cake. To neko preko e-baya, to preko vipa, naravno. Onda sam primjetila da sam prestala fotografirati fotoaparatom, jer skupi mobitel ima sasma dovoljno megapiksela i sasvim pristojno optičko rješenje, e da bi radio dobre fotografije. A pritom ima i onaj program sa filterima, pa sve nekako ispadne, ono, umjetnički, defakto. I sve je tako brzo i praktično, i ne treba se jebavati po fotošopu s rawovima i to sve. E, onda sam otkrila da sam u velikoj ljubavi sa svojim novim strojčekom i da ga želim lijepo obuć. Lijepa obleka za skupe igračke kod nas košta cca 70-100 kuna. A izbor je kak-tak. E, i tu je taj trenutak u kojem nastupa blaženstvo izbora na internetu. Izbora napretek. Ajde, ništa čudno, no, glavni šok e-baya leži u činjenici da sam fensišmensi gumenu, skroz prozirnu, praktičnu, i kvalitetnu kućicu od mobitela nabavila za manje od 4 dolara. 16 kn, cca.
Postoje na ovom svijetu neki ljudi koji su u stanju izraditi skroz kvalitetnu (eve je mobitel nosi već pola godine i još je ko nova) kućicu za mobitel, koju će prodati i dostavit vam na kućnu adresu, sve za manje od 20 kuna. Pa kako??? I koju plaću oni imaju, i koliko takvih čudesa moraju izraditi da bi preživjeli i kako pobogu to funkcionira?
I koliko će se još dugo po našim dućanima moć prodavati ovi od 70 kuna, pored toliko jeftinijih, a jednako kvalitetnih... Vjerojato ne zadugo... I što će onda biti sa svim tim našim ljudima - prodavačima, i gdje je ta granica ispod koje cijena robe ne smije pasti, e da bi oni kod nas imali za plaću... i koga uopće briga... sad će nogomet, jebeš kineze i njihovu jeftinu robu... ni kineza više nema kod nas, a ono što ne vidimo, toga nema. Žmir, žmir...
Osim nogometa, počela je i kampanja za spas teta čistačica. Ljudski i emotivno je potpisati i boriti se za najslabije, racionalno... nema nam spasa, ionako. Ni tetama, ni nama. U principu, ne bi trebalo biti ništa loše u tome što bi tete prešle u neke poduzetne, privatne firme, koje bi uredno obavljale svoj posao i uredno davale tetama plaću, i svi sretni, i svi zadovoljni. Tete imaju svoj posao, a kancelarije čiste. Firma dobro radi, tetama plaja raste. I veća je nego u onom trulom socijalizmu gdje su tete čistačice bile siromašne. Teoretski. Ne bi se trebao potpisivati referendum kontra teta čistačica privatnica.
Praktično. Praksu nismo ni probali, a već svi znamo. Tete čistačice će preuzeti neki franjo tahi sa žnirom u saboru, koji će preko njihovih neukih i pogrbljenih leđa izvlačiti gomile i gomile naših, naravno, iz naših džepova će derati tete čistačice, i onda turnuti sebi u svoj džep. A tete čistačice gurnuti u sindikat kopača po kontejnerima. I nas, isto, prije il` kasnije.
Dok, u ovom trenutku, postoji brdo teta čistačica za koje nema dovoljno posla, ali za koje se opet izdvaja iz naših, da, isto naših džepova, i radi čega ćemo isto propasti. Sa tetama ili bez, svi tonemo.
Tonemo iz raznoraznih razloga, uglavnom jer smo lijeni, lopovluku skloni, uspavani, rođeni u sigurnom socijalizmu, navikli na sve besplatno, dano s neba, okrenuti unazad, nesvjesni da nismo otok i da oko nas postoji cijeli svijet koji se opasno gloži, i koji nas je odavno pregazio, i u kojem smo odavno osuđeni na propast od vlastite gluposti, jer se samo s vlastitom glupošću i bavimo. Propali smo još od onog trenutka kad smo shvatili da nam je kamen prošlosti važniji od tehnologije budućnosti, i krenuli se nabacivati mecima i bombama, namjesto da se stane i hladne glave razmisli kud i kako dalje. I kako bolje, a ne gore.
Ni dolje.
Sve ovo je samo nastavak onomad zacrtanog puta, samo posljedica sveukupnog stanja svijesti, koje ionako nije sposobno iznjedriti ništa bolje.
Protiv toga se nitko još nije sjetio raspisivati referendum.
Pa i kud bi protiv sebe samoga?