post za NFa
Jutros je bilo vanredno vrijeme. Ponijelo me da ponesem i aparat na delo, čist da zablježim sve zimske radosti, mi s mora posebno se izbezumimo kad vidimo te pahuljice kako padaju, padaju, a ako se to nešto može još proglasiti mećavom i nekom, kakti, skoro pa elementarnom nepogodom, onda dobijemo i onaj adrenalinsku šus i skroz smo si ludi.
Najviše od svega, me svejeno, fasciniralo to kako tramvaji i autobusi voze, vlakovi ne voze, na kolodvoru smo se zalud smrzavali, a blagajna subotom ne radi, info o voznom redu jednako nula, ne postoji, u gradu ljudi lopataju pred zgradama, i sve je tako, kakti, normalno.
Prošetala sam malo planinarsku opremu, prtila snijeg po gradu, bilo je zgodno, malo me boli glava, nadam se da nisu sinusi ošli već, a zima je počela tek.
Na poslu je gužva, ona prava, prednovogodišnja, nisam je osjetila već ohohohoooo godina. Navečer radim u fušu, slažem neku brošuru nekoj političkoj stranci koja želi promijeniti svijet, za početak si je unajmila grafičarku koja im radi na crno, pa umjesto promjene svijeta samo podebljava sivu ekonomiju, no, nadam se da će mi platiti. imaju neke prohtjeve i ne baš preveč ukusa, tu i tamo pomislim kako bi bio gušt raditi tako nešto za NF-ove pirate, jer oni su sigurno otkačeni, jer su pirati i to, a negdje iza, tamo iza onog centra gdje se slike s oka pretvaraju u sliku svijeta, tamo mali glasić govori da ti pirati su sigurno isti ka i drugi, samo što se zovu piratima, pa to zvuči, onako... kontra vjetra, a ustvari, sigurno bi i oni nešto tacali i ne bi mi dali slobode, čak i kad bih im radila džabe, svejeno.
Jeste li sigurni da želite napustiti upis unos posta?
Sigurna sam da ne želim, jebe me taj ctrl+v, i to što sam prolila pivu... teško je radit tako, jbg.
Evo malo protuteže NF-ovom mediteranskom ugođaju, ispričavam se što nema preveč folka po autobusu, ulicama, cestama, hladno je jebate, no, ipak sam ćopila jednu, pristojno razgolićenu u zimskom okruženju...
