I kite kitaši
Testosteronac i njegov prijestolonasljednik još uvijek uspavanih hormona, krenuli su kititi bor. Prije toga smo se obiteljski družili svo troje za jednim stolom i tri ekrana. Svak` fino zabuljen u svoj monitor.
Nekad su ljudi ćakulali uz vatru, pa uz stol, pa sjedili uz televizor, pa sad ovako.
Da se umorni mužjak kojim slučajem sjetio prijaviti na gmail, mogla sam ga i provocirati seksi porukama u miru, i tišini, i prisutnosti bezazlenog mladunčeta.
Ali nije.
Mladunče je danas ludo. Cijeli dan cvrkuće, skakuče i jedno milion puta je uzviknulo tata, tata, tata, tata, idemo kupit petarde! Idemo, kaćemo, ajdemo, idemo!
Tata se ipak izborio za svoje pravo na mirovanje. Mladunče se izmorilo samo od sebe.
Podsjećaju me ponekad na one scene kad se lavovi odmaraju, a lavići im se penju na glavu, i nikako ne moš shvatiti kako ih trpe i ne otpile daleko u savanu.
Roditeljski instinkti, valjda.
Sad je dobro. Fokusiralo se na jelku i kićenje, i više nema skakutanja.
Obiteljska idila i to, valjda...
A meneme malkoc boli grlce. Možda se čak i uspije ostvariti zloslutna ideja o bolovanju na svim tim danima blagdanskih ručaka i okupljanja...