redovni izvještaj
Dobro je.
Prestalo mi je igrati oko. I srce lupa normalno, a i malo sam se zdebljala. Mrvičak. Još se uvijek dadnem zakopčat, ali neugodno mi sjest.
Namjestila sam kompjutor na stol u dnevnoj sobi tako da mi je zid iza leđa. To je po fengšujiju, osim što susjedi sad gledaju u mene, dok ja buljim u ekran a to nije po fenšujiju. Isto tako će gledati u Mužjaka dok baca drkicu, ali to njemu ne smeta.
Registrirala sam se na LinkedInu, tamo me je isti povezao sa svim što je mogao naći u mojem gmail adresaru, pa se sad osjećam izloženo i jadno. Imam tamo neke kontakte znanstvenike, doktore, uspješne menađere, a svoj profil nikako da uredim. I nekako je sirot taj profil.
Ali, ipak, javio mi se odmah neki Crnogorac koji bi htio da mu napravim neki showreel, pa da zauzvrat ljetujem kod njega. Jer on iznajmljuje apartmane i ostao mi je u imeniku još onomad kad sam tražila apartman po Crnoj Gori.
I eto ti ga sad. I tko još ono reče da otkad je Interneta da su se ljudi udaljili i usamili i štatigajaznam. Tkogod je to banuo, taj se sigurno nije rodio prije mobitela.
Ili još nije naučio tipkati.
Ona web usranica što mi je naručiše je nekako postavljena na noge i na javnu mrežu i svi joj se vesele. Osim možda mojih web mastera koje sam udavila u najvećoj gužvi da se bave samnom, pa su onda još i zeznuli stvar. Pa sam im nakraju odlučila platiti iako nisu htjeli, i mislim da sam tim činom postala jedini web dizajner koji je napravio stranicu, a potom je to što je napravio i platio. Ne naplatio. Platio.
Platio da radi.
Jupije!
I još se uvijek borim sa onim osobnim sajtom, koji će reprezentirati mene i sve što uradih u svojoj kratkoj arijeri.
Htjela bih da bude vesel i pozitivan, jer mi je svega tužnoga i ozbiljnoga već pun klinac, želim nacrtati sebe u večernjoj haljini kako se jako cerim i u zubima držim crvenu ružu i tako kao da sjedim za stolom, a tko otvori stranicu neka pomisli da je došao na večeru sa trknutom ženom, ali si onda mislim da me nitko neće shvatiti ozbiljno, ili će možda shvatiti da je došao na stranicu od neke lude madam koja iznajmljuje kurve-žonglerice.
A možda nije ni to blesavo toliko... treba ljude znati zadržati u ovom vremenu trosekundne koncentracije.
I čula sam se sa šefonjom bivšim. Referirao mi je povijest svih svojih bolesti od kad se nismo zadnji puta čuli. Ispostavilo se da mu fali pola vilice, a kako stvari stoje, neće na tome stati. Iz nekog neobjašnjivog razloga njegovi se zubari bore za svaki njegov zub, do zadnje mrvice korijena, ciste i karijesa. Vrijedni ljudi.
Rekao je još šefonja, kako je sve otišlo u kurac, i kako se nikad neće popraviti, a i ako se popravi, za nas će biti kasno, jer mi smo već sada stari, a onda ćemo biti samo još stariji i jadniji i bolesniji.
Kao da je odlučio da je sad dosta borbe i svega, i to ovo sada, kada se mora ulagati tolika silna energija e da bi se dobilo malo, to više nije njegova igra i on u tome ne želi sudjelovati.
Predao se.
Ali svejedno ide na skijanje u prvom. Odmah poslije tri kralja.