O mačkama i ljudima
Moja prijateljica voli životinje od malih nogu. Jako voli životinje. Luda je za njima. Posebice mačkama.
Ona tvrdi da u potpunosti razumije mačke, proučava njihovo ponašanje, svakodnevno čita o najnovijim otkrićima iz mačjeg života, psihologije i filozofije. Osim toga, gdjegod stigne, pokupi nekog mačića sa ceste i onda mu traži dom. Pod svaku cijenu. Sad je već svi znaju kao onu s mačkama i već su rijetki oni ljudi koji je znaju a da, ili već nemaju nekog nesretnog mačića, ili su u više navrata smišljali razne razloge zašto baš i nije dobro da oni imaju mačke. Iako su ti mačići tako slatki i dragi i neodoljivi i nezahtjevni. Iako u paketu s mačkom dolazi i besplatna sterilizacija koju prijateljica sama plaća i organizira.
Sve za spas i boljitak mačaka.
Naravno, moja prijateljica ima dvije mačke. Više ni ne može, jer su ove zajedno odrasle i prerazmežene su da bi prihvatile nekog malog uljeza na svojem teritoriju. Te dvije mačke imaju gustu sjajnu dlaku, koju kilu viška, svoj stan, u stanu imaju svoje igralište, penjalište od dva metra, platnene mišiće, dopušten im je boravak na stolu, regalu, kuhinjskim elementima, kadi, bojleru, a imaju usred stana i jednu malu fontanicu na struju, jer mace najvole piti iz vode koja žubori.
Iz stana mace ne smiju van. Jer vani je opasno. Vani je bzvz pored svih blagodati stana.
Svejedno, mace često pomišljaju kako šmugnuti dok nitko ne pazi. Jer vani je nešto uzbudljivo i nepoznato. I jer su glupe. Ne znaju cijeniti ono što imaju. Pregršt hrane, ljubavi, igralište i fontanicu. Što bi druge mace za to dale?
Osim toga, da se ne bi u životu previše mučile, čeznule, lunjale naokolo, poginule pod kotačima, bivale nepodnošljivima, moja prijateljica je jednoj maci dala izvadit maternicu, a mačoru odrezati jaja.
Ona svoje mace zove najsretnijima na svijetu.
