Zika!

2020. godine dok sam još bila u podstanarima, negdje u proljeće mi je dolutala mica maca...
Već je dosta zatoplilo i sjeli smo malo ispred kuće da popijemo kavu...
Ugodno čavrljajući primjetili smo narančastu mačku koja je šetala pored ograde i pogledavala u nas.. Obzirom da oboje volimo mice (ja posebno), počeli smo ju dozivati... Mica je bojažljivo prišla... Vidjelo se odmah da nije neka lutalica koja je cijeli život na cesti, ali da je mica prestrašena i gladna... i pitoma, umiljata...
Moguće da ju je netko izbacio iz kuće, pa je jadna lutala...
Dečko je odmah otrčao u kuhinju i narezao joj salame, dao joj vode... ajme kad je navalila na hranu...



Dali smo joj ime Zika!

Kažu da narančaste mačke imaju moć Sunca, vitalnu životnu energiju i simbol su optimizma i hrabrosti...

Od tog prvog dana Zika je dolazila svaki dan na večeru... obično oko 18-19h... Ako su vrata kuće bila zatvorena čekala je na zidiću na dvorištu i gledala kad ću otvoriti da može doći..
Kupovali smo joj mačju hranu, a ona se brzo kod mene udomaćila... Pametnica, nikad nije htjela ući u kuću ili u sobu ako ju nisam pozvala... a ako je već ušla u kuću sjedila je pored vrata i čekala...



Znala se izvaliti na otirač ispred vrata i valjati se pružajući mi šapice na igru... Kao da je osjetila da mi treba društvo, počela je dolaziti sve ranije i tako je znala po cijele dane biti sa mnom...
Unijela je veliko veselje i pozitivnu energiju...
Nažalost, kratko smo se družile jer sam se ubrzo nakon toga selila kod dečka, pa je moja Zika ostala sama...
Na dan kad sam napuštala kuću, Zika je došla do auta... Dečko je stavljao stvari u gepek, a ja sam sjedila na suvozačevom mjestu...
Skočila je u auto na mjesto vozača i došla do mene, svojom malom glavicom je došla do moje i počela se maziti... Izgledalo je kao da se pozdravlja sa mnom...
Nakon tog kratkog "pozdrava" skočila je van i otišla malo dalje od auta... sjedila je u travi kao mala narančasta figurica i gledala za nama kad smo odlazili...
Htjela sam da ju uzmemo k sebi u stan, da mi radi društvo dok sam sama, a i njoj bi bilo ljepše... Nažalost, to se nije dogodilo..

Još neko vrijeme je dečko išao u kuću po ostatak mojih stvari i Zika je dolazila, pa ju je znao nahraniti... Čak je htio i popustiti mojim nagovaranjima da ju uzmemo, zvao ju je da uđe u auto, ali mica nije htjela... odlučila je ostati u prirodi...

Često se sjetim svoje Zike i jako mi nedostaje...

Oznake: #mačka #ljubimac #društvo