.. I'll... never never never.. grow up... ^___^
Haha, malo sam zapostavila pisanje, to je zato sto me zadnjih dana previse stvari mucilo da bi napisala post, sad sam se malo smirila pa pisem...
Karina prica rules ^__^!!! I neke stvari su tako srodne istini da to nije normalno... a radnja je super!! Haha, samo jedna stvar, da ja jednom tako umrem, ne bi moji doma primijetili da me nema, bar ne prvih par dana, a onda sljedeci mjesec bi netko rekao - Ajme, vidi kako je racun od interneta ovaj mjesec mali... nesto je cudno u tome =S.
Haha, lol. To je moj dozivljaj toga, jer onih dana kad mi je komp bio pokvaren, i nisam mogla na net, osijecala sam se kao da ne postojim, bila sam vecinu dana u svojoj sobi, ili sam vani lezala na travi, i nitko nije imao ni pojma da sam tamo... sa skoro nikim nisam pricala... bas mi se cinilo da ne postojim =).
A danas mi se nesto zanimljivo dogodilo, na engleskom, trebali smo zavrsiti sami za sebe neke recenice, i sad vidim recenicu - I don't think I'll ever.... i odmah mi jasno sto tu ide=).
I don't think I'll ever grow up.
Poslije me porfesorica prozvala, pa sam to procitala, i ona mi kaze - No, you are growing.
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaargh, steta sto je odmah prozivala dalje, ja u tako destruktivnom raspolozenju da sam se mogla bar pola sata svadat s njom oko toga... I'll never grow up, never grow up, never grow up.....
=) Kad sam imala jo 11 i 12 godina, bojala sam se da cu odrasti, ali... hehe, dosad se gotovo nista nije dogodilo! Uopce ne odrastam, zaustavila sam razvijanje svog mozga =))). Tako sam sad samozadovoljna sa sobom... ^________^... i vise se ni ne bojim da cu odrasti, znam da necu. Mogu jos uvijek gledati pokemone i doremi, i osijecati se kao da sam doma, na svom podrucju, i bas mi je lijepo tamo... mogu se igrati s malom djecom, kao da smo vrsnjaci, mogu pol sata zuriti u neku sarenu stvarcicu i biti odusevljena njome... jojj, sad sam se sjetila neceg takvog, ima u skoli, na jednom kompu cd-rom, koji ... ziv je!!! Aaaaa, ja sam ga otvorila, on se otvori, dva puta trzne, i sam od sebe zatvori!! Ja sam negdje 15 minuta tu cudnu stvar otvarala i zatvarala i divila joj se, i pricala s njom =))).
Nego... jel ime jos netko kod vas tko bi rekao da muljam kad sam napisem da imam 16 godina?? I cini mu se da sam prije treci osnovne?? Napisite mi to, ja presretna!! ^_______^!!! Ajme, kako sam ja bila sretna kad mi je "toshiya" rekao da mi je pozadina kao da imam 3 godine, bila sam tako ponosna na sebee... I uglavnom, kad me netko pita koliko imam godina, lijepo kazem 3, mozda 3 i pol, i na pocetku mi ne vjeruju, ali nakon sto me malo gledaju i slusaju... svi se sloze sa mnom! ^__^! Pa mislim... jucer sam u skoli izvadila iz torbe svoj digimon blokic i anime slicice, i imala izljev ljubavi i srece za njih, divim im se, pa pricam s njima, pa ih grlim, pa im tepam, pa masem rukama kako sam sretna sto ih imam... sa svojom novom omiljenom anime majicom radim isto to... i svi u razredu su uvjereni da sam luda ^_^. I retardirana.^_^ I da sam malo dijete^_^.
A ja dijelim njihovo misljenje, i bas sam zadovoljna.... ma ja sam sretna sa bilo cime, samo da nisam odrasla, ili slucajno normalna ^__^.
Ok, na ovoj slici je inace i jedna mala mica maca, ali kad sam stavila sliku skupa s njom, blog mi se previse rasirio, pa sam na sliku stavila link do cijele slike i ovdje objavila sam djevojcicu.... ^_^
(da me nitko slucajno nije pokusao uvijeriti da cu odrasti!! *tvrdoglava anime faca* I da mi nitko nije pokusao reci da nema djeda Bozicnjaka.... )
|
