.......
°~°aNiMaL wOrLd°~°
28.06.2006., srijeda
VJEVERICE
 Vjeverica (Sciurus vulgaris) je jedina europska autohtona vrsta iz porodica Sciurida, a kroz mnoga stoljeća je bila i jedina vrsta na starom kontinentu. Upravo zbog toga je uvijek nosila naziv samo vjeverica, bez bojazni da bi se mogla zamijeniti s bilo kojom drugom vrstom vjeverica (ima ih oko 200) koliko ih ima na Zemlji. No, posljednjih godina, zoolozi su je počeli zvati crvena vjeverica. Zatočeništvo teško podnosi pa se u kavezu rijetko razmnožavaju. Crvena vjeverica široko je rasprostranjena po šumama Europe i sjeverne Azije, sve do istočnog Sibira, sjeverne Kine i Japana. Čest je stanovnik parkova u naseljima. Njen izgled je dobro poznat svima i to zahvaljujući kitnjastom, uspravno položenom repu i ušima s dlakavim čupercima i gotovo ljudskom izgledu dok sjedeći prednjim nožicama uzima hranu. Posljednjih decenija pojavila se velika prijetnja crvenoj vjeverici, a riječ je o sivoj vjeverici (Sciurus carolinensis) koja potječe iz Sjeverne Amerike, a uvežena je u Europu, a prvi put u Englesku krajem prošlog stoljeća. Posljednjih pedeset godina siva vjeverica se je nevjerojatno proširila na području Velike Britanije dok je crvena vjeverica postala sve rijeđa te je gotovo u potpunosti nestala s tog područja. Danas se još može pronaći u Škotskoj i ponekim otocima. Početkom `70, jedinke ove vrste puštene su u Italiji u prirodu i danas se nevjerojatnom brzinom proširuju. Upravo zato su znanstvenici počeli imenovati domaću vrstu crvena, a introduciranu siva vjeverica. Smanjenju populacije crvene vjeverice vjerojatno pridonosi i pomanjkanje staništa i povećan broj poludivljih mačaka jer često, da bi pretrčala do susjednog šumarka treba pretrčati čistine gdje je veoma ranjiva. Snažne noge i pandže služe vjeverici da se dobro uhvati za koru drveta te joj omogućuju da brzo siđe s drveta s glavom usmjerenom prema dolje. Riječ je o jednoj od prilagodbi ove arborikolne vrste glodavca koji veći dio svog vremena provodi u krošnjama. KAKO RAZLIKOVATI CRVENU OD SIVE VJEVERICE???? Sive vjeverice ljeti često zadobiju svjetlo smeđkasto-crvenkastu nijansu, posebno na leđima i bokovima i tko nema iskustva, lako ih može zamijeniti. Rep crvene vjeverice je uvijek jednolično obojen (svjetlije ili tamnije) dok se u repu sive vjeverice mogu pronaći bijeli čuperci. Nadalje, za zimskih mjeseci crvene vjeverice imaju dlakave čuperke na vrhovima uški koje sive vjeverice nemaju nikada  Siva vjeverica, uvezena u Europu iz Sjeverne Amerike je opasan konkurent za domaću vrstu, crvenu vjevericu KONKURENCIJA MEĐU VRSTAMA Nestanak crvene vjeverice je znatno složeniji no što se mislilo pa su napravljene brojne studije. Najprije se predpostavljalo da je crvena vjeverica domaća vrsta koja je dobro prilagođena hladnoj i suhoj klimi kao što je u Skandinaviji i istočnoj Europi, a nešto su manje otporne na bolesti u toplijim i vlažnijim područjima. Ustvari su već prije dolaska sive vjeverice populacije crvene vjeverice bile umanjene zbog bolesti. Dolaskom sive vjeverice brojnost crvene je još više opala. Moglo bi se pomisliti kako siva vjeverica, koja je robusnija i veća, uništava crvenu vjevericu. Za to dokazi ne postoje, a po nekim opažanjima izgleda da su crvene vjeverice agresivnije od sivih.  Pravi razlog povećanja brojnosti sive i smanjenje crvene vjeverice je ta što su sive vjeverice bolje prilagođene životu u listopadnim šumama. Crvene vjeverice prilagodile su se životu u crnogoričnim šumama u kojima se hrane pinjolima, plodovima koji se nalaze na vrhovima stabala. Iako ove hrane nema u izobilju barem je prisutna u svim godišnjim dobima i upravo zato su populacije crvenih vjeverica obično rijetke (manje od jedne jedinke po hektaru). Čak na mjestima gdje i ima dovoljno hrane ova vrsta obično ima jedno mlado, rijetko dva godišnje, za razliku od sivih vjeverica koji imaju po dva mlada godišnje. Prehrana im je raznolikija pa se na jednom hektaru mogu zateći i šest jedinki. Brojnije i krupnije sive vjeverice konzumiraju znatno više hrane od crvene vjeverice. Primjerice, obije vrste vjeverica vole jesti lješnjake, no kako su sive brojnije preostaje manje lješnjaka za crvenu vrstu kojima ne preostaje no da se hrane manje bogatom hranom. Najkritičniji faktor je što crvene vjeverice ne vole žireve jer ih ne mogu dobro probaviti što je velika nepovoljnost za njih jer su upravo oni glavni izvor jesenje hrane mnogim životinjama. Za razliku od njih, sive vjeverice obožavaju žireve i do zime uspiju bez muke napraviti masne zalihe. ISHRANA VJEVERICA:  Količina hrane koju u jesen vjeverice sakupe je veoma važna, ne samo zbog prezimljavanja već i zbog otpornosti na bolesti i reprodukcijskog kapaciteta slijedećeg proljeća. Što su ženke deblje produciraju više mlijeka pa bolje othrane mlade. Iz do sada izvedenog se dade zaključiti kako su brojne crnogorične šume Europe povoljne za razvoj crvene vjeverice što, nažalost, nije istina. Brojne crnogorice uzgajaju se zbog drvne industrije, no one ne produciraju dovoljno pinjola. Uz to, takvi pinjoli lošije su kvalitete jer su takva stabla posađena pregusto i često na nedovoljno bogatim terenima. Uz to, kultivirano drveće obara se nakon tridesetak godina kada je ono još mlado i ne daje plodove. Spominjemo li drugo drveće, hrast, bukvu i kesten valja znati da niti oni svake godine ne urode dobro. Nerodnim godinama se sive vjeverice znatno bolje prilagode jer jednostavno pređu na drugu vrstu hrane. Obije vrste vjeverica teško se prilagođavaju ekstremno hladnim uvjetima gdje su zime duge i hladne. Niti jedna vrsta ne hibernira (no ipak, manje su aktivne) pa je i ovdje u prednosti siva vjeverica koja nakupi znatno deblji sloj zaliha masti. Crvene vjeverice ne mogu si dozvoliti da postanu previše debele jer bi ih upravo debljina omela da se uzveru do najviših grana gdje im se nalazi hrana. Stoga su dugačke i hladne zime pogubne za crvene vjeverice. Siva vjeverica provede i do 80 posto vremena na tlu tražeći hranu. Ovdje ona pronalazi bogatu trpezu za razliku od crvene vjeverice koja radije ostaje na stablu. Crvena vjeverica nerado pretrčava teren, pa tu provodi manje od četvrtine vremena provedenog u ishrani. Čak i kad je plodnost normalna često trebaju provesti brojne sate tijekom dana u potrazi za hranom. Drugi veliki problem za crvenu vjevericu je i rascijepanost šumskih područja zbog prometnica, željeznica, obradivih površina i naseljenih mjesta. Dakle, odvojeni mali šumarci dovoljni su za gustije naseljene populacije sivih vjeverica, a iz jednog u drugi šumarak bez teškoća pretrče pa lakše ostaju i u gradskim parkovima.  Jednom kada opadne brojnost populacije crvenih vjeverica zbog bilo kojeg spomenutog razloga teško se oporavi. U Velikoj Britaniji su izračunali da su lokalne populacije crvenih vjeverica nestale u samo 15 godina nakon dolaska sivih vjeverica. Hoće li i naše vjeverice imati istu sudbinu? Vjeverice često pronalaze sklonište u prirodnim udubinama drveća ili onih izdubljenih od ptica. Zimi crvene vjeverice imaju karakteristične krznene čuperke na vrškovima uški. Njen rep je važan za održavanje ravnoteže prilikom izvođenja akrobacija u krošnji. Teško da se prilikom skakanja mogu povrijediti, upravo zbog odlično prilagođenog tijela. Razlika između repa sive i crvene vjeverice je ta što crvene uvijek imaju uniformno obojen rep. Obojenost krzna varira o visno o geografskoj rasprostranjenosti. EKOLOGIJA CRVENIH VJEVERICA  Znanstveni naziv: Sciurus vulgaris Dimenzije: Glava i tijelo dugački su 22cm, a rep 18cm, teži od 250-300 grama (obično su mužjaci teži od ženki). Karakteristike: Dva vidljiva čuperka dlaka (odsutni u sive vjeverice) prisutni su tijekom zime na vrhovima uški. Boja krzna varira (od crvene do crne), no nikada nije siva. Gnijezdo: Napravljeno je od grančica, obično napravljeno od još živih grančica pa se s vanjske strane gnijezda vide brojni listovi. Ishrana: Prije svega pinjoli, ali i lješnjaci, kesten i razne bobice ili grahorice. U proljeće jedu mlade izdanke drveća, a u ostalo doba godine koru, kukce i ptičja jaja. Ponekad grickaju i gljive koje rastu ispod kore. Zov: Poprilično glasno skvičanje. Razmnožavanje: U našim krajevima crvene vjeverice se uglavnom pare od prosinca do lipnja, a nakon 38 dana rađa se najviše 6 mladih počevši od veljače pa sve do rujna. Mladi: Ostaju u gnijezdu oko jedan mjesec, rađaju se slijepi i bez dlake, a spolno zreli postaju nakon navršene prve godine života. Navike: Najčešće se vere po drveću i skače s grane na granu. Tijekom ljeta aktivna je u jutarnjim satima dok sredinom dana obično odmara. Zimi može aktivnost biti kontinuirana, ne hibernira. Habitus: Prije svega crnogorične četinjače, no može živjeti i u listopadnim šumama koje joj nisu optimalno stanište. Znaci prisutnosti: Najkarakterističniji znak vjeveričinog prisustva su izgrickane ostaci pinjola, no oni zaostaju i za sivim vjevericama. Status: U Europi je zaštićena vrsta, a prema nekim istraživačima populacije su sve manje. Ponašanje: u potrazi za hranom Kada pronađe lješnjak vjeverica ga najprije provjeri da li je jestiv, no ponekad ga ne pojede istog časa. Kada ima hrane u izobilju često sakrije u spremište hranu za "gladne dane". Ako plod prođe mirisni test pokupi ga ustima. Vjeverice imaju mirisne žlijezde na usnama kojima označava vlasništvo nad hranom. Prije nego razdvoji plod, uhvati ga prednjim nožicama i mirišući ga prevrće. Miris lješnjaka pomoći će joj kasnije da ga pronađe nakon što ga sakrije, a miris osjeća čak i pod snježnim pokrivačom. Dok traži spremište za hranu vjeverica trči s repom zakrivljenim pod kutem prema dolje. Držeći zubima hranu vjeverica trčkara, zaustavljajući se povremno i dižući se na stražnje noge kako bi bolje ogleda okolinu i obavijest o opasnosti. Vjeverice imaju dva osnovna stava: ili ostaju neko vrijeme mirne na stražnjim nogama ili brzo trče. Stražnje noge su dobro razvijene i zbog malene tjelesne težine mogu brzo trčati i veoma su okretne. Da bi sakrila lješnjak od pogleda ostalih životinja vjeverica traži mekani teren, a zatim ga zakopa što je dublje moguće. Kada je teren zamrznut vjeverica si pomaže snažnim panđicama. Nakon što je "posadila" lješnjak vjeverica uzdigne rep i trčeći široko postavljenim nogama kreće u novu potragu za hranom. Crvena vjeverica napaja se u obližnjoj lokvi. Ovakvo ponašanje je veoma rijetko i to za velikih suša budući da je na tlu veoma ranjiva. U ovakvim trenucima, pogotovo mlade vjeverice riskiraju da ih uhvati mačka, lisica ili neki drugi predator. |
- 11:37 -
DaJ kOjU pAmEtNu..... (29) -
tRoŠi TiNtU!!!! -
#
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
mOjI kUćNi LjUbInCi
OVO JE MOJ HRČAK MRVICA. JEL TAKO JE JE PRESLADAK???NJEGA I NJEGOVO 2 SESTRE I 3 BRATA SU VEĆ OD MAME ODVIJILI KADA SU IMALI SAMO 1 mj. ISTINA HRČHE SE TRABA ODVOJIT OD MAME KADA NAVRŠA 1mj., ALI ALI NJEGOVA BRAĆA I SESTRE SU SVI NAŠLI NOVI DOM, SAMO ON NIJE I OSTAO JE SAD.......TE SAM JAI SADA JE SRETAN JER IMA MENE I JOŠ PUNO PRIJATELJA.
A OVO JE MOJA MALA PANDICA, ONA JE NARAVNO IZ KINE, I OBOŽAVA JESTI BAMBUS, NJENU SU MAMU UBILI KRIVOLOVCI DOK JE ONA JOŠ BILA MALA TE KAD SU JE PRONAŠLI ODVEDENA JA U ZOLOŠKO VRT, I NA KRAJU JE NEKAKO ZAVRŠILA KOD MENE..... OVO JE MOJ MUSTANG, UHVATILI SU GA KRIVOLOVCI I PRODALI NEKOJ FARMI, NO KAKO JE ON BIO DIVLJI TREBALO GA JE PRIPITOMITI, NIJE NIKO DAO DA GA SE JAŠE, TE TAMO NIJE BIO OD KORISTI TE SAM GA JE DOBILA NA DAR, SAD JE SRETAN U MENE JER GA NITKO NE JAŠE I IMA SVOJU SLOBODU OVO JE MOJ PILIĆ KLJUNOK KOJEG MI JE DALA MOJA BAKA SA SELA......
OVO JE KORNJAČA KIKI, ZAPELA JE U RIBARSKU MREŽU I OZLJEDILA NOGU, RIBAR KOJI JU JE PRONAŠAO U SVOJOJ MREŽI ODVEO JU JE VETERINARU TE JU ODVEO KOD MENE,TAMO SAM JE NJEGOVALA, TE JE OSTALA KOD MENE......
OVO JE BIJELI TIGRIĆ RONY, NJEGOVA JE MAMA UBIJENA KADA JE ON IMAO SAMO 2mj., ZBOG NJIHOVA PREKRASNOG KRZNA, RONY JE IMAO JOŠ JEDNU SESTRU, AL, JE ONA BILA PRESLABA TE JE NAŽALOST UGINULA 3 DANA NAKON ŠTO IM JE MAMA UBIJENA. A NAKON 2 DANA OD SESTRINE SMRTI, PRONAŠLO GA JE DRUŽTVO ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA, A JA SAM GA POSVOJILA, I SAD JE SRETAN I ZDRAV.......
OVO JE MOJA MAČKICA MICKY. OKOTILA SE SA JOŠ 4 MAĆIĆA ISPRED MOJE ZGRADE NO MOJA JEDNA ZLA SUSJEDA KOJA MRZI ŽIVOTINJE JE OTROVALA NJENU MAMU TAKO DA JE 5 MAĆIĆA BILO PREPUŠTENO SUDBINI. NO JA SAM IH SVE POKUPILA, TE SAM IH DAROVALA SVOJIM PRIJATELJIMA A NJU SAM SEBI OSTAVILA JRE JE NAJSLIČNIJA SVOJOJ MAMI. OBOŽAVA SE IGRAT I MAZIT. A POSEBNO JEST.
NICKY JE MJEŠANAC VIŠE PASMINA. ŠTO GA ČINI JAKO POSEBNIM. NJEGOV GA JE BIVŠI VLASNIK ZLOSTAVLJAO. TUKAO SA JE, NIJE SE BRINUO O NJEMU, ZANEMARIVAO GA JE, NIJE MU PRUŽAO DOVOLJNO LJUBAVI. TE JE NICKY POBIJEGAO OD NJEGA. LUTAO JE ULICAMA ČAK 4IPOL mj. A KRANIO SE OTPADOM IZ KANTA ZA SMEĆE. PRONAŠLA GA JE MOJA NAJBOLJA PRIJATELJICA MATEA, NO ONA GA NIJA SMIJELA ZADRŽAT JER JOJ JE TATA BIO ALERGIČAN NA PSEĆJU DLAKU TE GA JE DALA MENI. P.S.obožava psećje kolačiće
OVO JE VUK JECKY. DOBIO JE IMA PO MOM PSU KOJEG SU MI VUKOVI POJELI. NO, EVO I ON JE ZAVRŠIO KOD MENE. LOVCI SU GA UPUCALI I OSTAVILI GA U ŠUMI MISLEĆI DA JE MRTAV. NO KAD SAM JA BILA ŠETALA ŠUMOM, NAIŠLA SAM NA NJEGA. I HTJELA SAM GA OSTAVIT TU, JER SU MI VUKOVI POJELI MOG DRAGOG JECKYA, KOJI JE BIO SAMO 3god. STAR. NO NISAM GA MOGLA GLEDAT KAKO TU BESPOMOĆNO LEŽI, I ODVELA SAM GA U VETERINARSKU AMBULANTU. HTIJELA SAM GA PUSTIT NA SLOBODU KADA SE OPORAVIO, AL ON NIJE HTIO IĆ A I MENI JE PRIRASTAO SRCU.......
ČUPKO JE ZAIGRAN MALI MAJMUN. KOJI ZBOG SVOJE ZAIGRANOSTI ZAMALO NIJE IZGUBIO GLAVU. SKAKAO JE PO DRVEĆIMA OKO JEDNE BURNE RIJEKE I UPAO U VODU NO NICKKY(my pesek) GA JE SPASIO I DOVEO GA DOMA (meni) I JA GA TAKO UDOMILA.......
ZEKOSLAV MRKVA, TOLIKO OBOŽAVA MRKVE DA JE U MOJE SUSJEDE KRAO MRKVE ONA SE TOME JAKO LJUTILA..... TE JE OTROVALA JEDAN DIO MRKAVA KOJE NIJE POSLIJE TOGA DIRALA I ZEKOSLAV MRKVA JE POJEO JEDNU TAKVU MRKVICU BIO JE POLU MRTAV KADA SAM GA NAŠLA NO SREĆOM VETERINAR GA JE USPIO SPASIT..... SAD JE SRETAN KOD MENE I MOŽE JEST MRKVICA KOLIKO GA JE VOLJA.....
JEŽ CHICHI, JE BIO NASTRADAO KADA JE POKUŠAO PRIJEĆI CESTU UDRILO GA JE AUTO A UDARIO GA JE MOJ OTAC NO NIJE GA MOGAO OSTAVITI TU DA LEŽI, A JOŠ JE BIO ŽIV PA GA JE DOVEO DOME..... OZLJEDE NIDU BILE VELIKE TE SMO GA IZLIJEĆILI DOMA...... I SADA ŽIVI KOD NAS.........
PAŠKA, JE KAO I JECKYA, UPUCAO JEDAM LOVAC U LOVU..... NO KADA GA JE UPUCAO NIJE GA MOGAO NAĆ I PAŠKO JE U LOKVI KRVI OSTAO LEŽEĆI NO KAKO MOJ DRAGI NICKY OBOŽAVA ŠETAT ŠUMOM S MENOM PA PA JE PRONAŠAO BIO JE NA RUBU ŽIVOTA I TAK JE BRZO DOBIO PRVU POMOĆ I SAD EVO GA KOD MENE......
MOJA MALA SVINJICA NJUŠKICA, ŽIVJELA JE SRETNO NE JEDNOM SELU. NO KAO ŠTO SVI MI ZNAMO SVINJE SE KOLJU I TAKO SU TREBELI UBITI NJUŠKICU NO, SREĆOM USPJELA JE POBIJEĆ. JER SU LJUDI BILI NESPRETNI I OSTAVILI VRATA SVINJCA OTVORENA..... NEKO JE VRIJEME LUTALA SKRIVAJUĆI SE OD LJUDI..... AL, JU JE ULOVIO MOJ ROĐAK HRVOJE, AL JU JE I ON HTIO UBIT...... NO JA MU NISAM TO DOZVOLILA I POSVOJILA JE...... SAD JE SRETNA I BEZ STRAHA OD KLANJA!!!!!!
INDEA, JE DUGO VERMENA BILA TURISTIČKA DEVA VODALA JE TURISTE PO CIJELOM EGIPTU PA KADA JE OSTARILA VLASNIK JU JE HTIO UBIT NO NJEGOVA KĆI JER VOLILA ŽIVOTINJE KAO I JA TE JE SE TOME PROTILILA, NO ON NIJE HTIO UZDRŽAVAT BESKORISNU DEVO TE SU JE DALI NE POSVAJANJE..... I SAD JE KOD MENE NA ZASLUŽENOJ MIROVINI......
JONI,JE NEKOĆ BIO GLAVNA ATRAKCIJA U CIRKUSU NI TAMO SU IH BIČEVALI I NISU SE BRINULI O NJIMA A I KAVEZI SU BILI PREMALENI...... I ZBOG TOGA JE UDRUGA ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA POKRENILA PROCES i POMOĆU DRŽAVE SU UKINULI CURKUS I SVE SU ŽIVOTINJE DALI NA POSVAJANJE I TAKO SAM JA POSVOJILA JONYA
ZLATNA RIBICA GOLDI JE PRIJE ŽIVJELA U JAKO MIRNOM I ČISTOM DIJELU U JADNOJ RIJRCI..... NO RIJEKA SE POSTEPENO ZAGAĐIVALA I ŽIVOTINJE U NJJ SU UMIRALE JA SAM STIGLA SPASIT GOLDI I JOŠ NEKE RIBICA KOJE SAM KASNIJE DAROVALA JER IH JE BILO PREVIŠE.....
MISKO JE ŠIŠMIŠ KOJI MI JE ULETIO U SOBU DOK SAM BILA NA BALKONU I GLEDALA ZVIJEZDE, OSTAVILA SAM BALKONSKA VRATA OTVORENA I IZIŠLA IZ SOBE, AL KAD SAM UJUTRO UŠLA U SOBU ON JE JOŠ UVIJEK BIO TU..... I ETO TAK JE I OSTAO KOD MENE........
I PAUČIĆ ICYBICY JE JEDNA JAKO RIJETKA I POSEBNA VRSTA PAUKA, NIJE OTROVAN NEBOJTE SE...... JEDE SAMO MUHE..... DALA MI GA JE MOJA PRIJA KOJA IMA 100tine PAUKA I SAD JE I ON JEDAN OD MOJIH VOLJENIH LJUBIMACA SATI VAM JE...
Name Acronym Generator From Go-Quiz.com
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||