13.07.2007., petak

Testing, testing... ... da vidim znam li još tipkati s oba prsta. Daklem, u gradu Zvonimirovu ništa nova. Ima, ali ništa za posebno se hvaliti. Ne radim više kod onog Janjevca di sam ljudima morala uvaljivati razne originalne marke majica i cipela Mike, Beneton (s jednim "t") i ine originale. Sad sam se bacila na povremeno konobarenje, dvaput tjedno. Već otvaram pive ko da to radim svaki dan. Cappuccino ako ne uspije, nadrobim malo kakaa i kažem da se to tako sad radi. Slušam razne životne ispovijedi ljudi s crvenim nosevima i krvavim očima. A upucavatelja ko u priči. Ne znam u kojoj, ali tako se kaže. Obrt zatvoren kako je i otvoren. Hitro ha er. Nema veze, dobro je i ovo sad, osim što mi ide na živce onaj stroj na kovanice di gosti sami biraju glazbu. Svaka druga pisma je o rezanju žila i krvavim rukama nakon rezanja istih. Pa još traže da pojačam, a ja se pravim blesava. Ide meni to, praviti se blesavom. Ako ništa drugo, bar će proći pola pisme dok ipak pojačam. Ali nekad mi malo padne mrak na oči, pa ubacim koju kunu za moje najmilije: "Dok stoji ovdje naslonjen na šank veli mi da nema s kim popričati ma, neka si nabavi nekog psa samo nek' mi skine, skine ruku s ramena..." Pa pojačam da zvučnici poskakuju prijeteći da će se urušiti na glavu mi. A u kafani niko ni da pisne. Osim Mile.

- 16:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #