
|
Prava istina o gravitaciji Isaaca Newtona Znate li činjenicu da je u 17. stoljeću otkrića bilo toliko da bi njima mogli napuniti čitavo Mrtvo more, a k tome izazvati i opći potop, nećete se čuditi što učene članove britanskog Kraljevskog društva apsolutno nije zanimalo što su genijalci onog vremena zaključili. U sveopćoj inflaciji novotarija najviše ih je zanimala metoda kojom su do njih došli. - Ali kako, kako, kako? – ponavljali su Isaacu Newtonu, vidno umornom od višednevnog elaboriranja. – To je ono što bi mi voljeli znati. Vaša teorija gravitacije ovdje je sasvim sporedna stvar! - Sporedna? – čudio se. - Pa naravno da je sporedna. Marginalna. Nebitna. Nevažna. Kako mi stojimo na tlu? Što nas to drži da ne odletimo u zrak? Ma koga briga! Recite, kako vam je to palo na pamet? - Pojma nemam. – odgovori rezignirano. - E pa kad vam padne, naša su vam vrata širom otvorena. Siroti Isaac. Nudi im možda otkriće stoljeća, a napuhane lordovske mješine za to nije briga koliko je crno pod noktom. No pod njegovim je noktom bilo prljavštine crne kao u pigmentu najcrnije crnačke udovice zavijene u zagasitu crninu. U prijevodu, itekako je mario što će reći, jer bez njihova blagoslova otkriće neće biti priznato. Osim toga, nikako nije mogao dopustiti da svijet ostane u tami neznanja. - Doznat ću metodu ne zvao se ja Isaac Newton! – viknu im odlučno podignutog kažiprsta na izlasku. – Isaac, s dvostrukim 'a'! Po dolasku u svoj kućni laboratorij stane razmišljati kako li mu je samo ideja pala na pamet. Dok je prao suđe? Ne. On ne pere suđe. Opere ga njegov pudl Viktor jezikom. A što je radio prekjučer kada se sjetio da bi gravitacijom objasnio kako je sve prikovano za tlo i to obrazložio Victoru? Jedino što je tog trenutka mogao učiniti je odalamiti se po glavi što ne vodi dnevnik. - Pa naravno! – dosjeti se iznenada. – Samo mi nešto mora pasti na pamet! Ako je moja pamet u mozgu, - razmišljao je na glas, - a mozak u glavi, prema zakonu gravitacije metode ću se sjetiti ako mi nešto padne na glavu! Ali što? U prostoriji su se nalazile samo prašnjave knjige, čembalo klimavih nogu, nekakav renesansni ormar i zdjela s jednom jedinom jabukom. - Da probamo... – promrlja vežući svežanj debelih knjiga na kolotur koji je pričvrstio na prozor. Stat će ispod njega, olabaviti uže i čekati da gravitacija učini svoje. Ništa. Jedino što se dogodilo bila je nesvjestica, oveća čvoruga na glavi i blaža vrtoglavica. Stoga odluči ponoviit isto, ali ovog puta s čembalom. Opet ništa. Samo što mu sada između ušiju čudno svira, a i lijevo oko je nekako poluzatvoreno, pa kad k tome pridodamo onu vrtoglavicu, trostruko zabijanje u štok ulaznih vratiju sasvim je razumljiva popratna pojava. No, sve za znanost! Ne zvao se on Isaac Newton, s dvostrukim 'a'! I tako za znanost još jednom odluči učiniti podvig te na kolotur pričvrsti ormar. Ostalo već pogađate. Jedno veliko ništa. Iako su u Londonu čuli za samoubojice, za ovako uporne još nisu. Prolaznici su samo nijemo promatrali kako si neki čovjek nastoji oduzeti život i zabrinuto vrtili glavom. - Ako ne ide s teškim, probajte s nečim lakšim! – doviknu mu pjegavi dječak iz gomile. - Ma naravno! – oduševljeno će suicidalni genijalac. – Kako se samo toga nisam prije sjetio?! Nije prošlo niti par minuta, Isaac je već stajao pod prozorom držeći uže u ruci. Okupljeni su nestrpljivo iščekivali što će se dogoditi kada mu privezana jabuka padne na glavu držeći palčeve da ovog puta uspije. - Ispusti, ispusti! – bodrili su ga. - Ispuštam, ne zvao se ja Isaac Newton! S dvostrukim 'a'! Jabuka mu očekivano pogodi tjeme te se odbije i otkotrlja do dječakovih nogu.Ovaj ju podigne i zagrize. - Dobra je! – uzviknu žvačući pozamašan zalogaj. - Dobra? Ne dobra, odlična! – kliknu Newton i primivši dječaka za ruku stane plesati bacakajući veselo noge na sve strane svijeta. – Otkrio sam metodu! Isto to ponovi ulazeći u prostorije Kraljevskog društva čiji su ga napuhani članovi još jutros onako glatko odbili. - Imam ju! – urlao je. - Imate? – začudi se podrugljivo debeljko s naherenom perikom. - Imam! – potvrdi uzbuđeno i ispriča kako je otkrio metodu, do najsitnijih detalja. - Ma bravo! Bravissimo! – stane mu skandirati i aplaudirati britanska akademska elita oduševljena načnom na koji je Isaac Newton, genijalac s dvostrukim 'a', otkrio gravitaciju! Nije im preostalo ništa drugo nego da mu ponude mjesto predsjednika svog Društva, a uz koju titulu ide i poveća perika dostatna da prekrije sve čvoruge i masnice na glavi. Glavi na koju je pala metoda! Oduševljenje njome nije splasnulo još desetljećima, pa su se tako 1723. neki oxfordski studenti odlučili dići ju čak na razinu religije, prikladno se prozvavši metodistima. Dan danas je se prisjećaju i prigodno se s prozora gađaju jabukama. Možete ih čak i čuti. Najčešće se glasaju uzvicima. S dvostrukim 'a'. |
| siječanj, 2006 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv






-obavezno posjetite



-tu možete uplodati slike




| A | Appealing |
| N | Naive |
| I | Intelligent |