Komentari Da/Ne?

design made by: ...EvilFairy...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Moj život,problemi,komentari na neke postupke poznatih.......


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


MOLIM VAS DA MI NE OSTAVLJATE LANCE SREĆE JER ME IZLUĐUJU I DA PROČITATE POST I OSTAVITE KOMENTAR U VEZI NJEGA JER NE VOLIM ČITAT STALNO SPAMOVE.


MOJA e-mail ADRESA:
valentina.boltis@yahoo.com

BROJ LJUDI KOJI TRATE VRIJEME NA MOM BLOGU:

website stats


Web Counter
Web Counter

Linkovi blogova koji mi se sviđaju i koje volim čitat i komentirat

Petra
Viktorija
Katarina
Livia
Edita
Anita
Marija
Leon
Josipa
Magi
Martina
Sonja
Janis
Lorena

Nikolina
Maria
Ines
Romana
Sve o našem anđelu Toši
Ivona

O MENI

Ime mi je Valentina. Rođena sam 31.08.1992.godine, dakle sada imam 15 godina.Po horoskopu sam djevica.

Idem u 1.b u opću gimnaziju u Ivaniću. Dosad su mi ljudi govorili da sam štreberica,ali u srednjoj sam zadnja osoba za koju bi to pomislili.
Najviše volim od predmeta vjeronauk jer je to jedini predmet koji mi ide i profesor mi je simpatičan, i uopće nije dosadan. Baš je zanimljiv i zabavan. Svi su mi drugi predmeti više manje dosadni i neki mi profesori idu stvarno na živce.



OBOŽAVAM TOŠU!!!!!!!!

Velika sam obožavateljica Toše Proeskog, još tugujem za njim,želja mi je posjetit njegov grob u Makedoniji i rodnu kuću. Neki kažu da pretjerujem i ludujem,no fučka mi se za takva mišljenja. Jednostavno ga obožavam i pomalo sam opsjednuta njime, dobro malo više od pomalo. Ne mogu si pomoć jer znam kako je bio kvalitetan čovjek,nije se kao neke "zvijezde" umislio, bavio se glazbom jer ju je volio, obitelj mu je ipak bila na prvom mjestu i takav dobar čovjek se nikada neće rodit. Najviše žalim što nisam ga uživo vidjela i što za to više neću ni imat priliku.
Nemojte se začudit ako bude velika većina postova posvećena baš njemu. To je najmanje što mogu sada učiniti za "princa dobrote", "makedonskog slavuja", "Teodora", "Todora", "Tošeta", "Tošu",.........ovo su samo neki nazivi od milja za tog anđela dok mu je pravo ime Teodor ili kako Makedonci kažu Todor.
Svako ima neku ovisnost. Moja ovisnost nije alkohol,droga,pušenje.... Moja ovisnost je on i mislim da u tome nema ništa loše. Kome to smeta neka zaobilazi moj blog.

Photobucket


TOSE PROESKI lyrics


STRANICA ZA OBOŽAVATELJE TOŠE PROESKOG


Jako sam prevrtljiva osoba i svi me doživljavaju kao veselu i ludu osobu i samo nekolicina mojih previh prijatelja zna kakva sam zapravo. Često poludim zbog ocjena jer se nekad stvarno trudim i ljuti me što ni taj moj trud nije dovoljan. Iritira me uvlačenje u guzicu profesorima i to nikad ne radim i neću. Jedna osoba mi je rekla da imam dječju facu, pa mislim da je to možda i točno jer se često tako i ponašam.

Nemam dečka, to me nekad pomalo rastuži,ali ne razmišljam previše o tome i ne želim biti opterećena time. Nisu dečki sve u životu.

Svima koji su neodlučni za srednju školu preporučujem sve strukovne škole jer je gimnazija blago rečena teška i profesori su svatko na svoj način trknuti.

Volim:svoju obitelj,psa Kiku,Tošine pjesme (njegov doprinos svijetu),
prijatelje (prave),iskrenost,skromnost,
poniznost,sve pozitivne stvari....

Ne volim:laži,licemjerje,blačenje ljudi,iskorištavanje,
umišljenost,prevare,obmane,
sve negativne stvari u životu......

Trenutačno uglavnom slušam samo Tošu Proeskog. Nikakave narodnjake ni stranu glazbu sada ne slušam,jedino kad moja starija sestra pojača glazbu do daske.


Imam dvije sestre koje jako volim. Iako se puno svađamo, ma to je normalno ima puno trenutaka u kojima sam bila ponosna što su moje sestre i puno mi pomažu, pogotovo starija. I ma koliko puta rekla da bih ih mijenjala, to je samo u efektu.

Možda me doživite depresivnom jer ponekad takva i jesam,ali sam i često nasmijana bez obzira na sve. Sve ovisi o okolini i ljudima koji me okružuju.

Ovo je ukratko o meni....na vama je da donosite zaključke o meni kakve želite,ali preporučam da prvo pročitate sve moje postove i upoznate me uživo..pa tek onda ćete moć zaključit kakva sam osoba....

Pjesma posvećena Toši od Tonyja Cetinskog i neke meni najdraže njegove pjesme


Tonyjeva pjesma "bratku" Toši

Ostavi svjetlo na putu kojim
želiš poći
Pomozi mi kad snivam,
sretan i nasmijan da mogu ti doći

Podigni ruke,u bijeli hram
uspravno kreni
I reci tiho svima da ostat ćeš dijete među anđelima

A ja?
Neka mi Bog otvori oči,
neka i nebo pojača sluh
Da čujem te i vidim u svakom snu

A ti?
Neka ti Bog podari krila
Neka ti nebo podari spas
Da pjevaš,pjevaš svima
da zauvijek čuju tvoj glas

Ova te zemlja voli i čuva uspomene
na dane kad si bio tu,
a dragi ljudi nose te ko vječnu ranu

A ona?
Na jastuku leži. U nebo gleda,
sklapa ruke i suze skriva što
nisi s njom dok letiš s anđelima


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Pomozi mi (duet Karolina)

Jesi li sama noćas kao ja
gledas li zvijezde kao nekada,
svi moji grijesi ljubav su ubili,
jedino Bog može da me iskupi.

Vrijeme polako teče,
ja još uvijek spavam sama,
čuješ li
sanjam, daješ mi ljubav,
takve stvari
jedino si znao ti.

Ref.
Pomozi mi još jednom,
da se uvjerim,
da mogu opet ljubiti,
jer ništa nije vrijedno,
bez tvoje ljubavi,
pomozi mi, i sve mi oprosti.

Poželi mi i dođi,
probudi me iz sna,
u ponoć kada zaspu svi,
pogledaj u oči,
tamo spava istina,
u njima si uvijek samo ti.

Jesi li sama noćas kao ja
gledaš li zvijezde kao nekada,
svi moji grijesi ljubav su ubili,
jedino Bog može da me iskupi.

Želim da te vidim,
da te ljubim isto kao nekada,
tvoja uvijek ću biti,
zasto šutiš,
zašto mi se ne javljaš.



Poljsko cvijeće

Stižu laste, šire krila
i ljube se svi
kao kad si moja bila ti

Nekom drugom božur cvijeta
na mom srcu si
i jedina i prokleta ti

Ref. 2x
Poljsko cvijeće nek'
me mladog pokrije
nek' mi dušu ljube oblaci
kad me nećeš ti
kamo sreće da
te oči ne vide
ne bih znao da su poljupci
tuđi po tebi

Lako mi je zakleti se
u krv i u čast
al' podkleknem kad se sjetim nas

Suza žene često krene
al' nebo zapiše
samo kad muškarac zaplače



Igra bez granica

Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih dugova
i ovih nakaza što su me stalno pratile

Da te bar mogu poljubiti
bez loših sjećanja na hladna proljeća
bez slike stradanja
što se baš na nas zalijepe

Ref.
Jer moj je život igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše

Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze ništa ne ostane
samo još vučem navike
i sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti
al' toga nema i ne postoji

Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru
tako da dolje ne vidim






© Jer moj je zivot vječito padanje, kad zbrojim poraze ništa ne ostane i samo vučem navike i sve na tome ostane....





I TONEM U SAN..DUBOKI DA SEBI NAĐEM MIR....BJEŽIM OD RUŽNE STVARNOSTI....


Kako čovjek postane opsjednut nečime ili nekime ???

Ja sam postala opsjednuta Tošom…..
Nikada ga nisam upoznala…
Ali opet znam sve o njemu što se moglo pročitat u novinama…
Zašto znam sve o njemu….
Dok je bio živ nisam ga toliko obožavala…
Znam da je bio pun vrlina i imao rijetko koju manu…
Učinio je velika djela….
Razmišljam po cijele dane o njemu….
Gledam spotove na TV-u o njemu….
Slušam na mobu njegove pjesme…
I veliku većinu znam napamet…
Zašto sam toliko opterećena njime,i želim da
Barem koju činjenicu o njemu ili njegovoj obitelji pročitam….
Zašto sam toliko suza prilila zbog njega…..
Umjesto da sam to vrijeme iskoristila za učenje…
Za ulaganje u svoju budućnost…
Da li ja ludim???
Da li ću kad preboljeti njegovu smrt?
Pa plačem više za njim nego što sam plakala za svojom najdražom bakom….
Molim ga da mi da neki znak da nas gleda i da uživa s drugim anđelima…
Što se sa mnom događa????
I opet post pišem o njemu….
Svaki naslov posta je stih
iz njegove pjesme....


Danas sam pročitala da se njegovom ocu od tuge
izobličilo lice….
Pa kad opet razmišljam o njemu stidim se jer imam više nego
što je on imao mojim godinama i opet on je sve to cijenio
i trudio se u onome što volio….
A ja samo cvilim i žalim se….

Grozi me kad na TV-u čujem da je neki roditelj ubio
svoje dijete….
A neki ljudi tuguje za svojom djecom koja su bez razloga umrla….
Zašto to neki ljudi čine???

Čitam da je neki monstrum poubijao cijelu svoju obitelj….
Da je otac zlostavljao kćer……
I pitam se da li se isplati borit za dobro…
Kad dobri umiru prvi…..
Skoro uvijek suvozači pogibaju….
Ni krivi ni dužni…..
Ja skoro uvijek sjedim na tom mjestu…..
Vežem se…..
Ali kad dođe tvoje vrijeme…
Nema ti spasa….


Divim se optimizmu koji je on imao…
Jer ja ma koliko se trudila to nikad
Neću moći…..

Osjećam neku prazninu…
Ona nikako da se popuni…..
Suze ne prestaju teći…..
A srce se pita kad će ta bol nestati………
Da li jednog dana ili nikad….

Vrijeme rane liječi….
Tko vam to kaže….
Zaista laže……

I opet stavljam njegovu sliku na kraju.....

Photobucket


29.12.2007. u 01:32

| .Komentari (11) | Da/Ne | Printaj | # |




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.