|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Članica i svojevremeno urednica
Učim pletenje i rado čitam
Vrijedne i sposobne kuharice
o ljubavi saznajte na
Volim:
- zagreb
- bloganje,
- fotkanje,
- more,
- cvijeće,
- iskrenost,
- djecu,
- ljude britka jezika
do boli,
- papati,
- sportati se,
- putovati,
- envy parfem jedino i isključivo mirisalo,
- naušnice i srebreni nakit
Mrzim:
- ričet,
- dvoličnost,
- licimjerje,
- lopovluk,
- četnike,
- ogovaranje
i smicalice,
- žohare,
- depilaciju,
- licimjerje,
- neodgovornost,
- političare,
- peglanje,
- pranje posuđa,
Kad se sjetim još nečeg javim se s kojim voli/nevoli dodatkom dodam svakako
Nema više sunčeka ili ga ima premalo sve požutjelo, posivilo nestale su jarke boje.
Pere li vas?
Mene opako uvijek nekako u ovo vrijeme počinje i traje sve do Božićne histerije za koju uvijek obećajem da slijedeći neću razbijati glavu poklonima i kako pokriti financijski želje svekolike dječurlije koja iako odgajana da bude skromna u ovom potrošačkom društvu "guta" reklame, odrasta prebrzo pa je tako sada Velikoj nedovoljan i nezanimljiv "preklopni" mobitel već "sklizni". Nitko od nas odraslih ne benda njena danonoćna zapomaganja kako je ona jedna od rijetkih u razredu koja ga nema. Ignoriramo je. Srednja bi pak nekakve velikoglave lutke mislim da su Bratz a Mala je u fazi Fifi.
Svake godine ponavljama sama sebi da je važan obiteljski sklad, ugođaj, promišljanja same sebe i da je to vrijednije nego megalomansko šopingiranje, tovarenje u supermarketima tona hrane koja se na koncu povlači danima. Prošle sam godine odoljela i već se sad treniram da ću i ove.
Nikako se nemogu navići na nedostatak dugačkih dana obasjanih suncem već sam pogled kroz prozor me deprimira. Mrzim veste, debele jakne, sluzavo-sklizave dane kada su ljudi na ulici još nervozniji, nekako mi se čine i turobniji. Fali mi i ono bezobavezno švrljanje po gradu i ispijanje kavica s nabijenim sunčanim naočalama na nosu i dobar ugođaj koji stvara povjetarac za razliku od ovog brrrvjetra.
Upravo sam se vratila iz grada iz neobavezne šetnje s nešto love u džepu i svatih da nisam raspoložena čak ni za shoping. Ajd "ubola" sam jednu vestu ne preskupu ali za koju znam da ću je nositi i slijedeće zime i da se neće "rastegliti " u prvom pranju no nekako me i to nešto ne veseli.
Baš neki dan kažem Suđenom kako sam odlučila kupovati krpice samo i isključivo one za koje znam da će mi se dopadati i da ću ih nositi i slijedeće sezone i to "komad" koji mi baš fali a ne onako nagonski nešto što mi se taj tren sviđa.
Poslljednjih dana osjećam se ne praznih baterija nego praznog akumulatora i sve nešto smišljam kako ih napuniti i sve mi se nešto čini da ni nove baterije ni novi akumulator nisu rješenje , nije valjda da mi treba Krško da me trgne iz predzimskog sna.
Što sam htjela reći ?!? Nemam pojma no zasigurno znam kako je ovaj post krajnje zbrkan kakva sam i sama.
Izostanem li s važnih dešavanja blogosferskih, probudite me u proljeće jer iako još nije zima spavam zimski san