|
|
| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Članica i svojevremeno urednica
Učim pletenje i rado čitam
Vrijedne i sposobne kuharice
o ljubavi saznajte na
Volim:
- zagreb
- bloganje,
- fotkanje,
- more,
- cvijeće,
- iskrenost,
- djecu,
- ljude britka jezika
do boli,
- papati,
- sportati se,
- putovati,
- envy parfem jedino i isključivo mirisalo,
- naušnice i srebreni nakit
Mrzim:
- ričet,
- dvoličnost,
- licimjerje,
- lopovluk,
- četnike,
- ogovaranje
i smicalice,
- žohare,
- depilaciju,
- licimjerje,
- neodgovornost,
- političare,
- peglanje,
- pranje posuđa,
Kad se sjetim još nečeg javim se s kojim voli/nevoli dodatkom dodam svakako
Četiri godine prije te devedesete počelo je najljepše razdoblje mog života. Srednjoškolski dani,prvi izlasci tulumi,planinarenje,prva ljubav.On je danas glumac često viđan na telki u vrijeme kada su Nera, Natali, Rafo palili i žarili.
Bilo je to vrijeme Azre,Valjka,Prljavaca,Duran Durana,Kajagooogooo ,Eurytmics,Wham,a on se furao na Paul Yunga,moš mislit spike.
Imali smo blajhane šiške ,rezali majce gledali Flashdanceisto ,ko i danas nosili balerinke prolazili kroz darkerske ,rocabilly,hippy faze .I tako od čiste komercijale sve više i više gradili svoj glazbeni ukus, različiti stilovi odijevanja i glazbe gradili su i našu osobnost.. Sjećam se da je Mama oduvijek slušala Bob Dilana, Beatlse, Josipu Lisac i naravno uvijek je to ostala glazba koju i danas rado čujem no posebno mi se urezao u pamćenje poklon maminog frenda za neznam petnaesti šesnaesti rođendan LP Doorsa,ideš tada uopće nisam razumjela ono što danas volim.
U to vrijeme (sada kao da govorim o dalekoj prošlosti a meni je tako blizu i bliska)Psiho modo pop bio je demo bend. E ,u Psihu svira Šparka a Špraka ima brata Šparku juniora, on i moja srednjoškolska ekipa osnovali su band. Bendu nadjenuli ime Dum dum boys. Kao i svakom bendu problem je prostor za uvježbavanje svirki. Tako smo se vukli od Velesajma,gruntova koje su nam prepuštali starci,vinskih podruma ,podruma ,ma kad danas pomislim katastrofa ali mi smo uživali u dvadeset metara ,kvadratnih bučilo je sve u šesnaest. Na Velasajmu je Psiho imao prostoriju obloženu kutijama od jaja u kojoj su održavali probe a uvjet da im prepusti na par sati spomenuti prostor bio je..Jedna od stvari koju su Dumsi skladali svidjela se Psihu , zvučala je «Ja sam mala maca a ti si moj miš ako nebuš dobra je ti nemrem niš»Kad pišem, pjevušim i glazbu a glazbu i sasvim drugačiji tekst vrte i vrtjet će sve radiopostaje ,stvar je "Ja volim samo sebe...." Da to je priča o Maloj maci.
Mario prvi s ljeva i Pipsi, tako su izgledeli mlađi puno mlađi.
No pjevač Dumsa bio je Biha,naravno to je nadimak ime mu je Dražen. Nadimakje dobio po mjestu rođenja BiH. Često ga se sjetim jer on je jedan od onih koji su iz Zagreba naprasno nestali s konvojima JNA, naime Bihin otac bio je oficir JNA ,ranije spomenute devedesete.Od tada ne znam što je s njim, a naravno voljela bi znati.U našoj škvadri bio je i Amir za kojeg se uvije na tulumima pazilo da slučajno klopa koju će on jesti nije taknula svinjetinu ,roštiljali smo uvijek na dva roštilja naravno radi Amira. Ma hoćureći da smo bili škvadra koja je proplaninarila pola Hrvatske , čitla Hesea,San……..ma Malog princa ,Bachovog Galeba, Dostojevskog i Krležu vodila duge razgovore o bitku ,filozofirala sve u šesnaest.Bili smo klinci koji neopterećeni činjenicom tko si i odakle si nego kakav si čovjek.
Biha je otišao bend je ostao promijenio ime i pjevača ,postao popularan Pips čips i video clips.
I na kraju priznajem oduvijek mi se sviđao Mario, ali nije me bendao pola posto.
Mario
Duže vrijeme razmišljam o tome kakvu danas ljudi dobivaju sliku o meni .Jasna slika govori da najveći dio vremena provodim kod kuće, brinući se za Babca, Suđenog, Veliku , Srednju i Malu, ponekad spomenem i Sister ,nikada Majku ,često ostavljam dojam nezadovoljne u kuću zarobljene žene .
Slika kao slika uvijek je samo naličje, no što se iza slike krije prestat će od danas biti zavijeno velom tajne.Pričati o tome što su bile moje sanje a što se ostvarilo, besmisleno je no život piše romane a snovi uvijek ili najčešće ostaju u zraku
Da mi je netko nekad rekao da će mi Tina Turner ili izlazak iz tramvaja jednu stanicu ranije promijeniti život ,nasmijala bi se grohotom. Iza te dvije banalne činjenice krije se moja životna priča.
No bilo je to davno iza jedne gore (Velebita) pokraj našeg plavog mora, pripremala sam zadnji od dva ispita na Pedagoškoj akademiji. Godina je 90-ta.
Politička dešavanja izbori iza nas su ,emocije uzavrele.
Baš u ta vremena često sam se sjećala prvoškolskih dana plave Đačke knjižice koji smo morali ispuniti sami kod kuće. Činilo m se to jako odgovornim pa sam u dnevnom boravku okružena Majkom, Babcem i Didom treperila s kemijskom u ruci pazeći da ne napravim grešku, jer ispravljanja nije bilo ,nema brisanja.
Pa krenusmo redom ime ,prezime datum rođenja ,država ,sve je to bilo jasno. Kada je došlo red za ispuniti državljanstvo i nacionalnost, zatražila sam pomoć i upitala:»Kakva je tu razlika, rođena sam u Jugoslaviji ,u Zagrebu, to znam ali što je to nacionalnost?»
Prvi je s objašnjenjem krenuo Dida :»Vidi državljanstvo govori o državi u kojoj si se rodila a nacionalnost je tvoja pripadnost, pripadnost naciji.»
«Ali što je to nacija?»,ostala sam i dalje zbunjena.
I njihovi pogledi i pokušaji približiti mi meni nepoznati pojam još su me više zbunili.
«Znaš mi živimo u Zagrebu ovdje smo se rodili i ti , dida , baka, prabaka i tako svi iz naše obitelji ,Zagreb je u Hrvatskoj a Hrvatska je Republika ,no nije tako bilo oduvijek»,rekla je Majka.
«Svi smo mi po nacionalnosti Hrvati i znaš ako smo svi mi Hrvati onda razmisli kojoj naciji ti pripadaš:»,značajno će Babac gledajući neprestano Didu.
Nastala je tišina ja sam lupkala olovkom po stolu i zamišljeno im odgovorila :»Što ste vi to sam i ja onda sam i ja Hrvat.»
U sto čuda ostala sam kad su se počeli smijati.Dida će na to:» Ti si Hrvatica jer si žensko ,muškarci su Hrvati».
Bio je to moj prvi susret s nacionalnošću, pojmom meni do tada nepoznatim.
Tada još nisam znala koliko će to spomenutih devedesetih postati važno.
Postalo je važno ljudima brojiti krvna zrnca, ma ne mislim da je bilo tako ,barem meni nikada nije. Važna je bila činjenica da je netko tih devedesetih imao pilu i sjekiru ,tenk i pušku a nimalo mozga. I što je onda upotrijebio ,ono što je imao pilu i sjekiru i za svoju nazovimo pravdu rušio balvane. Da je tako ostalo stradale bi šume ,no kasnije će krenuti s tenkovima i puškama i sa isto toliko malo mozga.
Krenut će na nas na Hrvatsku.
Da smo se onda vratili kući, iz patnji i strahota onoga što smo doživjeli, digla bi se bura. Sad kad se vratimo, bit ćemo umorni, slomljeni, sagorjeli, bez korijena i bez nade. Više se nećemo snaći....Bit ćemo suvišni samima sebi, starjet ćemo, nekolicina će se prilagoditi, neki drugi će se pokoriti, a mnogi će biti zbunjeni; - proći će godine i na kraju ćemo propasti .!
( E. M. Remarque : Na Zapadu ništa novo )
Neki se nisu vratili tada ,neki se uopće nisu vratili a oni koji su bili i vratili se o tome šute.
Tko su oni,one gdje su bili i zašto ,saznat ćete uskoro.
o Gordanu
Kolko je vrijedna istina znaju oni koji o njoj šute.Želite li istinu?
UPDATE 16.listopada 2006.
Pomozite ,akcija petaka za đaka !
BRIDGE
Ajmo ljudi turi ga pet,klinci nas trebaju.Linkajte ,stavljjte banere!
Netko je nekad na Čarobni otok donio macu , pa mačka i sada ih je nebrojeno. Ljeti svako sebi nađe dom i hrane ih dobri ljudi no dolaskom jeseni mačke su prepuštene same sebi.
Greta je jedna od njih, pojavljivala seu našem dvorištu taj čas kada bi otvorili vrata kuće tek tako da nas pozdravi. Ljeta je provodila u susjednom dvorištu brinući se svake godine za brojno potomstvo. Ona nije bila ničija maca .Udomili su je tijekom ljeta susjedi i tako je Greta postala i naša susjeda a sa susjedima naravno, treba imati dobrosusjedske odnose i poštivati ih. Od svih susjeda Greta je jedina bila ta koju poštujem i naravno trudila sam se biti joj dobra susjeda.
Više od pet godina hranili smo Gretu i mi . Ona je važno došetala u dvorište i nije ispuštala glas . Gledala je u oči. Njen pogled je govorio, poruka je uvijek bila :"Gladna sam".
Greta je bila posebna , ne zato što joj je mama bila Hercegovka(ne znam tko mački nadjenu ime),već se isticala izrazitom mršavočću, grudiju koje su se vukle po podu i uvijek za razliku od ostalih skitnica bila je izrazito čista . Na svaku pruženu joj hranu čuo se značajan "Mauuu". Ne mijau ,već "Mauu"i taj čas u dvorište je dojurilo njih petero. Petro Gretinih mačića.
Bio je to poziv na servirani ručak. Onakva izmučena bez obzira na pruženu joj količinu hrane nikada nije jela dok mačići nisu bili siti. Uzela je tek zalogaj da im pokaže što im je činiti. Poslije serviranog ručka Greta je mačiće dozvala nekim drugim zvukom mijauka i one bi tada krenule mami Greti na grudi svih petero odjednom zasladili bi ručak majčinim mlijekom. Nakon sisanja treći mijau značio je vrijeme je za čišćenje i njih petero ponavljalo je Gretine radnje.
Oponašali su je u jurnjavi za gušterima koje bi ona ulovila a zatim žive pustila i učila mačiće kako uloviti plijen.
Izvrsna je bila i onaj dan kada su se dvojca popela na trs koji zasjenjuje moju terasu visok preko tri metra. Pomislih tada:"E dječurlijo razigrana lako se bilo popet a da vas vidim pri silasku?!"
Naravno užasnuti shvatili su da su previsoko i počeli mijaukati ko sumanuti i za taj čes stvorila se Greta ispod trsa.
Ja nikada do tada nisam vidjela kako mačka komunicira sa mačićima. Nije se popela i odnjela ih već im je preko pola sata raznim mijaucima davala podršku ili upute , ne znam. Samo znam da se ispod trsa nije micala sve dok mačići nisu sišli.
A mačići se zadnjih dva tjedna nisu micali od mene . Nisu se micali od mene od onog jutra kada je Greta pronađena pregažena.
Dvoje od petero susjedi nisu uspjeli udomiti, pa su postali moja briga.
Govorila sam Suđenom : "Da me samo vidiš Vještice imaju jednu crnu , a ja dvoje šarenih koji me prate u stopu i sapliću me"
Onaj tren kada bi digla guzicu sa stolice na terasi njih dvoje uvalilo se i dremuckalo tamo gdje sam donedavno sjedila, onaj čas kada su vidjeli da izlazim iz dvorišta krenuli bi i oni.Uvukli su mi se pod kožu i naravno nisu jeli odpadke ljudske hrane već kupljenu hranu za mace bebe po koju sam pedalirala tri km.
Zaigrani bezbrižni , za razliku od mene . Ja sam se svakako brinula , brinula sam što će biti s njima kad odem. Ja ih kući ponijeti nemogu alergična na mačju dlaku napravila bi sama sebi pravo veselje. Iskreno uopće nisam pristalica držanja životinja u kavezu zvanom stan.Mislim da to nije pošteno prema živaotinjama i da ih se tako muči kad su već jednom osjetile slobodu.
No uvijek postoji neko rješenje. Zamolila sam kupivši hranu susjeda da ih hrani, a nakon njega da zamoli i druge koji će doći da im daju ostavljenu hranu.
Tako svakomalo nazovem susjeda i pitam , "Kako su a on odgovara :"Dosadni , beskrajno dosadni!"
Ma nije važno neka su oni dosadni , kad su dosadni znam da su ostali u blizini naše kuće i da je u susjedstvu uvijek netko pa će mačići barem biti siti.
I nije da mi je savjest čista i nije da mi je svejedno , žao mi je dva mala bića prepuštena sama sebi.
Priču napisala žena koja je govorila da nevoli mačke , koja se ježila kad bi joj se mačka približila.
PS -Kvalitata fotki loša ,slikano mobiltelom.
Pitanje postavljeno samoj sebi ovih dana .Zašto?Zato što riljam li ga riljam po ovoj kući što mi naravno za vrijeme aktivnosti nemilih i ne pričinjava neko zadovoljstvo.Do sada učinjeno :oprano bezbroj mašina veša ,oprani prozori,opeglano 15 metara najnepotrebnije krpe u kući ili ti zavjesa(al kaj ću kad Babac inzistira),oprani tepisi -nepotrebna stvar u kući 2.al kaj ću .....kad B. ....inzistira.Usisani oprani i namazani parketi onim čudesnim voskom pa se blešćiju kak Uskršnja jajca,o suđu neću ni govoriti .Oribana kupaona ,WC.
No dosta o stvarima koje ne volim .U konačnici biti ću i ja zadovoljna kad sve bude cakum pakum.
Donešena je velika odluka na dieti sam ,pardan smo .Suđeni je nemilosrdnoj ženi pristao pridružiti se pa se patimo zajedno od utorka 03.listopada (pada lišće padat će i kile nadam se).
Čudo neviđenoo desilo se.Kako, e pa to je priča o mojoj šuš muš prirodi i ide ovako:
Dakle vozimo se mi po autoputu s mora stanemo na benzinskoj (svaka čast autoputu al draže mi je po staroj Ličkoj-tam se fino papa) kupim ja štampu kategorije prođi mi vrijeme brzo ili ti za wc i tamo naletim na Indiru-Colonijinu.Prepolovljenu.Nebrigajte nitko je nije napao sjekirom već je žena na dieti i napola se osušila.Tada sam prvi puta čula za UN dietu i moja apstinencijska kriza za kompom pojačala se.Dajte mi google.dajte mi google skoro povikah.
Stigli mi kući i pobacam ja torbe i brzinom svjetlosti nađem se za kompom.I....nađem ja famoznu dietu
UN DIETA
Kako to izgleda ,ma nikako naravno ja krvne grupe 0 ,dakle mesni tip svako jutro umjesto kave utrpam u sebe dvije voćke.Kava mi se zgadi jer nemogu osim jednom u pet dana a to je na taj famozni proteinski dan uzimati mlijeko a obožavanu nesicu bez mlijeka nemogu piti.Dakle pijem tursku a turska +voćke jednako žgaravica.Ajde prvi dan tog ciklusa kada je proteinski napamo se mi mesa i brda salata,drugi škrobni dan mogu se jesti grah ,grašak ,krumpir ili riža pa se i tu dovijavamo rižotom od tikvica npr,treći ugljikogidratni dan pizza samo s kečapom ili tijesto s salsom ajd i to prolazi ali četvrti ,četvrti je dan za nas horor koji traje ne 24 sata nego 2.400.ooo.tisuća i više godina ,manđa se tada samo voće, ajme gladi neviđene.Al to nije sve ne znam kako će proći onaj vodeni,cijeli dan svaki mjesec jednom vodurina,uf.
Kažem ja ujutro nakon ugljikohidratnog dana Suđenom :"Ej jel znaš kolki mi je želudac?!!?"
Upitni pogled govorio je sve a ja ću mu na to :"Po prilici negdje od mozga do palca i takav ogroman skroz je prazan."
Šta će čovjek nego smijat se na moje budalaštine al kaj ću ja kad sam glaaadna.
Jučer na voćni dan mirisala sam komadić kulena i malo je falilo da ga ne maznem ,šubidubi dubi ma ne,ne bole me zubi nego n i s a m .Popila sam čašu vode ,dvjestotu vjerujem ,poklopila se ušima i tužna pogleda zatvorila frižider.
Nije ovo bajka ovo je samo jedan post koji se odužio tako da za sad priča ima tužan kraj.
Niti jedno od nas nije izgubilo niti gram u pet dana,pa si vi mislite j....lud...z.....
Kad već dužim nagrada za strpljivost je meni ova predivna slička pogled s terase ovog ljeta (snimano je mobom tako da kvaliteta =katastrofa)
UPDATE -RADJE ŠPEX NEGO SEX BOMBA-utorak 10.listopada 2006.
Nakon 8 dana mukotrpnog gladovanja što je pospješilo blagi oblik histerije ,I nula grama minus, napucala sam se 5 dkg špeka i luka .S dietom je GOTOVO.
Nažalost nemam vremena za bloganje.Gledam kroz prozor upavo ovo meni predivno cvijeće i...peglam
Bubamara je htjela samo malo popraviti prošli predložak koji je radila i radila danima a nije svaki korak spremila ,negdje bilo gdje.I tako jučer sve lijepo ode vrit ( umjerena zagrebačka psovka)
Bubamara=da si ne kažem da sam totalni kreten.
Btw.znala sam prije tri mjeseca da će bubamarci došetati i da ću prčkati i zbrčkati al ovakooooo.
Kad ja imam posuđeni dizajn znači da sam................bubamara