utorak, 07.10.2008.
bok ljudi kako ste?nadam se dobro...u proslom postu spomenula sam da se jako puno promjenilo u mom zivotu...evo vam mali uvid u sav taj uragan u mojoj glavi(pokusat cu se sto jasnije i tocnije izrazit-iako svi dobro znate da nije lako rijecima opisat osjecaje i mušice sto zuje u glavi).
Nakon jako duge i mucne obiteljske situacije napokon smo mama i ja u stanu...nije nas,u podstanarstvu smo,sloboda je skupa ali nema cijene....joj kak nam je sad lijepo...uzivamo u stancicu...inace,mama mi je ko best frendica i super se slazemo...
Druga,i vjerovatno teza promjena bila je ostaviti decka s kojim sam bila godinu i devet mjeseci,dozivjela puno toga i stvarno ga voljela....zato sam valjda i pokusavala napravit od te veze nesto puno vise nego sam mogla...tesko je kad jedna osoba pokusava nesto sagraditi a druga to rusi...pukla sam..pogrijesio je puno puta(znam da sam i ja njega povrijeđivala i ne pokusavam svu krivnju svaliti na njega)...ali-prevario me,lagao mi(nebrojeno puta),nije bio prema meni posten niti me cijenio-sad mu je zao,a meni je tesko gledati ga tako povrijeđenog...zasto nisi ranije mislio?!?Stvarno sam htjela biti s njim,znate-provesti zivot,imati djecu,zivjeti u kućici okruzenoj cvijećem i s kucicom za psa...povrijedio me jako,nisam vise mogla,rekla sam mu nekoliko puta sto mi smeta i prijetila mu prekidom,svaki put rekao je sorry i svaki put bi se sve vratilo na staro-nije me shvaćao ozbiljno...sad me moli za drugu priliku,ali bojim se da bi sve bilo isto,opet..a nemogu vise biti povrijeđena,plakati..zbunjena sam,fali mi puno toga-ljubav,paznja,njeznost-ali kad razmislim,ni u vezi toga nisam imala napretek....ali sretna sam..barem pokusavam biti-sto je jako velika promjena od dosadašnjeg slijeganja ramenima na sve i okretanja glave ako mi se nesto ne sviđa..sad sam odlučnija,nije me vise strah reci sto mislim,osjecam i kako mi je..nezelim to izgubiti...
- 21:39 -
,brige
,osjećaje
,razmišljanja
...ma čitajte pa ćete vidjet...