...eTO OPET PIŠEM JER sam dobila potrebu za tim...oprostite mi stvarno ....ali ja ne mogu drugo da pišem tužni post....nisam trenutno u mogućnosti da budem hepi...da mogu se ja pretvarat...ali to nisam ja...to nisu moji osjećaji!...jako bih voljela biti sretna..zaljubljena..ali što mogu kad nisam!...i stvarno boli kada moram reći da se ne mogu zaljubiti više....što god se dogodi svi uvijek krive mene za sve...zašto?..da bi se oni osjećali bolje...pa što krivite me ako vam je onda lakše...to je i jedan od razloga zašto sam pala u depresiju i teško se izvlačim iz nje...mislim znam da sam u puberetu ali bi se ko menjal s menom?...danas sam prespavala cijeli dan..nisam bila u školi...jer me bolel trbuh...i znate imala sam prelijepe snove...polu noćno more...a oni ostali stvarno snovi..i svih se sjećam..jer inače uobičajeno je da se ne sjećam što sanjam ali danas..danas se sjećam svakoga detalja...i to je jedna stvar koja me danas usrećila...bar sam mao odspavala od ovog svijeta..malo sam se odmorila...i probudila se...probudila se u taj okrutni svijet i postala svijesna...da bol nije nestala...
...I DON'T KNOW HOW TO STAY ALIVE...
|