Dnevnik malog bonvivana
12.05.2012., subota
Život na drugom kolosjeku
|
Imaju li svi paralelne živote, za koje smatraju da moraju ostati samo njihovi? Imaju li svi demone koji ih svakodnevno stavljaju na torturu, a mi ih ljubomorno čuvamo jer su najiskreniji dio nas samih? Nisam sigurna... čini mi se ponekad da postoje posloženi ljudi, odmjereni, svjesni samo vidljivog, zarobljeni u dogmi, bez potrebe da pitaju što je s druge strane... s druge strane bilo čega. Kad se paralelni životi sretnu, ili kad jedan izleti iz tračnica, jel to svaki put kolizija vrijedna osobne "crne kronike"; puno mrtvih, puno krvi, puno nematerijalne štete, štete po sebe? Ne pitam nikoga, ne pitam ni sebe, samo proživljavam, samo nastrano uživam u spoznajama o sebi. Ponekad sam sama svoj mučitelj i mučenik. Ma i nije tako bolno. Čari paralelnog života su predobre da bi bile loše i samo su manifestacije neostavarivih želja iz onog, "prvog", važnijeg života. Možda samo ližem rane tu, da smijem svjetla obraza juriti u svom "prvom" životu, koji je malo moj, malo tuđi..... ovaj "drugi", tihi... taj život je istinski moj, i tu se volim malo više. Ironično, u virtualnom svijetu, gdje si dopuštam bijeg u najtamnije zakutke uma, osjećat se čisto i iskreno, djeluje besmislenim, ali je neopisivo ispravno. |