Love Actually Is All Around Us
03.04.2007., utorak
Boli Li Ljubav?
Da ljubav boli, teoretski je nemoguće. Nešto apstraktno i nevidljivo ne može nikako boljeti kao na primjer udarac ili nešto slično. Ljubav nije bol nego samo nezadovoljstvo izazvano nečim neželjenim i neočekivanim. Ono izaziva takvu tjeskobu, tugu i samoću da je takvo stanje najlakše usporediti sa stanjem boli, ne fizičke, već duhovne.Upravo je o tome riječ u slijedećoj priči. Naime, zašto definirati i objašnjavati da ljubav ne može boljeti kada neki od nas takav osjećaj imaju svakoga dana. Bili su prijatelji. Ne doduše najbolji prijatelji, ali voljeli su se družiti. No, jednoga dana dogodilo se nešto što je njihov svijet totalno preokrenulo. Nisu se više zajedno smijali, zajedno izlazili, pa čak ni razgovarali s istim ljudima. Dogodilo se nešto što im je promijenilo živote zauvijek. Od prvoga dana između njih se osjećala neka osobita kemija. Vidio ju je i zaljubio se. Ona je vidjela njega i zaljubila se također. Nakon zajedničkog boravka u jednom bistrou na plaži na putovanju u inozemstvo, njihovi su se pogledi počeli češće susretati. Izmjenjivali su ih dublje i duže, dok nisu došli do trenutka kada ih nisu mogli skinuti jedno s drugoga. Oboje su znali što će se dogoditi. Oboje su mislili na istu stvar. Nakon ne tako mnogo vremena koje su proveli razmišljajući, odlučili su se napokon na ono što su oboje dugo čekali... Nakon predivne tople ljetne noći provedene u njegovom zagrljaju, probudila se i shvatila da ga nema. Jastuk je još mirisao na njega, dok je na postelji ostao otisak njegova tijela. U početku je bila zbunjena te je sama sebe uvjeravala da je otišao po doručak ili nešto slično i da će se vratiti svaku sekundu. Osluškivala je kao da će svaki tren okrenuti ključ i ući na vrata apartmana te joj uputiti riječi kojima će joj dati do znanja kako mu je protekla noć bila najljepša u životu. No, to se nije dogodilo... Čekala ga je i čekala, no on se nije pojavio. Umjesto toga, na podu pored kreveta pronašla je pismo. Na prvi se pogled vidjelo da je papir na brzinu istrgnut iz nekakve bilježnice, a neuredan rukopis i gramatičke pogreške tu su brzinu i potvrdile. Bio je neuredno presavinut. Otvorila ga je i počela pomalo, a onda svakom sekundom sve jače i jače, nastavila drhtati... "Nadam se da si pronašla ovo pismo, jer morao sam rano ustati kako bih stigao na avion. Vjerojatno misliš kao i ja, da je ono noćas bila pogreška i da se tako nešto nije trebalo dogoditi. Najbolje bi bilo da sve to zaboravimo i ponašamo se kao da ničega nije ni bilo..." U tom je trenutku željela umrijeti. U grudima ju je nešto stezalo, nije mogla disati, bila je u šoku... Nije ni sanjala da bi ju itko mogao tako povrijediti. Vjerovala mu je, no njemu to očito nije ništa značilo. Ubio je i ono malo ljubavi što je imala prema njemu. Ubio je svaki osjećaj u njoj. Svaki osim mržnje. Slomio ju je iznutra i poigrao se njome. Sve što su imali bilo je uništeno. Nisu bili niti prijatelji, niti ljubavnici. Sve je propalo. Sve je bilo tmurno i monotono. Blistala je samo jedna suza koja joj se žurila niz obraz. Nije plakala. Samo nije mogla zaustaviti suze. Podsjećale su je na njega. Od toga dana nije ista. Svaka nova veza joj ulijeva strah. Ne može nikome vjerovati jer joj konstantno naviru sjećanja o onoj noći. Uništio ju je. Očito je na teži način morala saznati da te najviše povrijede ljudi do kojih ti je najviše stalo. Na teži je način otkrila kako uistinu ljubav može boljeti, a pogotovo ona neuzvraćena... |
