Evo pisem nesto, tek tako da izgleda kao da ima nekih promjena! Sve o cemu bih sada htjela pisati, preosobno je i pre dosadno za nekoga ko bi se tu mogao naci! Nema veze, govorit cu u siframa, ko treba ce se prepoznati...a danasnji post...kad je vec poceo dosadno nek se i nastavi tim tokom! . Jos uvijek razmisljam o dogadajima te veceri. Ponekad se zablentim i dugo mislim o nekim stvarima. Neznam zasto! Moj prijatelj je 'cudak'... to sam otkrila u ------. (Zar je uopce bitno zasto? Rekla sam, prepoznat ce se oni koji trebaju, a vi ostali koji ste se nekim cudom ovdje pojavili, ne obazirite se na ovaj post jer je cudan!) No, moj prijatelj cudak... je 'cudak' i ne zelim o njemu bas nista napisati. Ne zelim jer je 'cudak'. Ne zelim cudaku napisati nesto obicno! Zato necu diskreditirati moje cudne misli slazuci ih u obicne recenice.
Nije li biti 'cudak' jedna od najvecih vrlina u ovom prostoru gdje zivimo? Okruzeni cudacima koji se , neznam kojim cudom nazivaju 'normalnima'. Kako bi samo bilo lijepo da na svijetu ima vise 'cudaka' i ljudi koji, poput mog prijatelja znaju osijecati?!
Nadam se da nisam normalna, ako normalan znaci biti cudan. Onako cudan da prolazis pored stvari i uopce im se ne cudis i ne znas osijecati. Onako cudan da te danasnji svijet smatra normalnim. Onaj isti svijet koji ponekad one koji osijecaju i koji misle svrsta u cudake.
|
666
.blog.hr
