srijeda, 18.06.2008.

na poljima od snova ne pušta se korjenje...

Strijelci su zaljubljiva bića,lako zavole nešto/nekoga i to je činjenica koju sam dugo izbjegavala raspraviti sama sa sobom.Često dopustim da zavolim nekoga kome baš i nie mjesto u mom životu,u tim situacijama znam da riskiram ali nie svaki taj rizik nužno loš.Svi smo različiti,čemu trpanje u kalupe?Ok,tream nešt srodnije sebi,ali ne tražim svoju repliku,barem ne u njemu,ti si mi dobar ovakav kakav jesiyes...Što se tiče priče o...prošlo je,hm,ne znam ni ja koliko vremena od kad sam mu zadnji put rekla da ga iskreno volim...ne sjećam se čak ni kad je zadnji put preko mojih usana prešlo ono manje iskreno volim te...mi nismo zajedno i nie me čak ni briga zbog toga...rekla sam da postajem polagano ravnodušna i to se dogodilo.On više nie dio moga života i tako mi je laknulo na kraju svega pošto sada vidim što sam sve propustila izigravajući ono što nisam.Mene se ne može mjenjati,ne na taj način....to je neoprostivo.Ne želim igrati ulogu koja me ubija...Sada si dopuštam ono svojstveno strijelcima...dopuštam nekome drugome da mi ugrize usnicu i obori me sa nogu osmjehom...situacija je rizična i svjesna sam da na poljima od snova ne možeš pustiti korjenje,ali na poljima od snova možeš odrijemati malo i krenuti dalje,nesputan okovima cirkusa u kakvom sam ja zamalo ostala zatočena...a i zabavno je ljubiti se sa ludim punkerom kiss
16:16 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>