|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dnevnik mojih osjećaja, priča o meni, mom životu, prijateljima i Gospiću....
| moj blog je...... | |
| dosadan | |
| zanimljiv | |
| zakon | |
| dobar je | |
Ja nisam anđeo kako ti se čini,
ja samo iskorištavam tvoje mane, izvini.
Mene su stvorili đavoli i grlile hladne kiše.
Za mene je ljubav samo tren i NIŠTA više!
do bola
Da budes sretna, da budes voljena
oduvijek samo to sam htio
da nekog volis i taj neko
da budem ja ali to nikad nisam bio
Od mene ostace znam
samo sjena
kad jednom kazes mu da
za sva vremena
Ref.
Kako cu zivjeti s tim
ako ti srecu pozelim
s njim, a volim te do bola
kojim cu putem do dna
to samo moja dusa zna
ranjena, napukla na pola
Kako cu zivjeti s tim
ako ti srecu pozelim
s njim, a ja te volim vise
al' vidim da nemam kud
da na mom' srcu uzalud
tvoje ime pise
Budi mi sretna i ja cu usnama
osmijeh nakratko da vratim
vremena ima, zivot je predamnom
cijeli da za tobom patim
Od mene ostace
znam samo sjena
kad jednom kazes mu da
za sva vremena
Sad kad sam jedan od bivsih
znam da nije ti stalo
glasom od sapata tisi
sam sebi kazem budalo
Jer znam da trebao ne bi
al' ja jos mislim o tebi
u meni nada rodi se
i umre svaki dan
Necu da te krivim
al' ovo moram ti reci
jos uvijek zbog tebe zivim
s tugom, al' nadam se sreci
I prije nego se snadjem
ona se kraj mene nadje
da me na tebe podsjeti
a ja joj kazem
Ref.
Dobrodosla u moj dom, tugo
mirises na usne njene
hajde reci drugu svom
ko ih ljubi mjesto mene
...tako je danas neki bezveze dan...jel i vama?..evo jedan tužni događaj me potaknuo da pišem malo o životu i njegovom trajanju..danas je umrla mama od prijateljice iz razreda..i tako mi je nešto teško..samo kad se stavim u njezini poziciju...grozno mi je, a mogu mislit kako je njoj..kako je to tužno kad osoba koju cijeli život , koja te je stvorila..napravila od tebe čovjeka spremnog za ovaj svijet...koja ti je najbolja prijateljica..koja je uvijek tu..koja te razumije..onda je moraš gledat kako nestaje..ima li što gore od toga?? ja mislim da nema..onda kad pogledam zbog čega ja nekad plačem i živciram se..zbog sitnica..škole, propale ljubavi..to se uvijek može nadoknadit..il popravit..al ovo nemože..osobu kao što je mama nitko ti nemože zamjeniti..zapravo uopće nemogu zamislit živjeti bez mame.. a kako će ona moć..tako mi je žao vere..i volila bih joj tako nekako pomoći al znam da nemogu..to nitko nemože...joj..kako je ovo tužno i grozno..zašto nemožemo vječno živjeti?..neznam dal ste vi ikad razmišljali o smrtii...ja jesam..i priznam da se bojim..jako..iako bi volila znati što me čeka kasnije...
