Pisati o sebi je pisanje sebi. Nije lak zanat, osobito ako ne znaš što bi si reko. Ako nemaš ništa, tko si ti uopće? Ako si jednostavan, zaboraviš da postoji i onaj netrivijalni dio tebe. Kojeg čekaš. Da nadođe. Hoće.

Što je život ako nije povratak na staro stanje. Možda apgrejdano zercu, ali na istu bandu dođe. Sreća uvijek pogađa isto mjesto (premda se čini sasvim drukčije).


Nema pisanja bez cilja. Nema cilja bez zadovoljstva.


Otrčiš uvijek isti krug (nova su samo lica) i vratiš se tamo gdje znaš da jesi (...).



Bacam stvari iz ormara. Da njegovima nađem mjesta. Vratila sam se u svoje vruće potkrovlje (tek kad odeš shvatiš koliko ti neki prostori znače), otrčala onaj zamišljeni krug i donijela sa sobom pojačanje. Pravo vlaško. :)

Udvoje je ljepše.