Sunce mu bikovito (oli bično, ki će ga znat?)! Otkad je zasilo, ima šetimana, na ovaj horoskopski teren – ja grizem nemilice.

Sama sebi gren na živčeke. Onda znate kako je onima u blizini.

Sve me strahovito (o hirovito strahovita riječi!) nervira. Čak i benigni razgovor u liftu.

Pito me susjed zašto čitam Vjesnik. Nisam bila u stanju odgovorit kako najviše pišu o kulturi i da ga zato vikendom kupim za uz kavicu. Ne, ja se razverglala o žutilu i jadu, o tome kako dođeš na kiosk i nemaš šta za kupit. Tek kad je problidija, sitila san se da mu na auto stoji zalipjeno ono "press". Bilo je gotovo, već san se izlajala. Jebiga sad. Šta si uopće pita kad nisi tija čut?

A zamislite tek da me pita kako san, hehe!

Ma loše! Glava mi puca, vruće mi je, koncentracija nikakva, sve mi je dosadno i isprazno. A šta je najgore, svi oko mene su takovi i nema nikog da me bukunić "digne" (u prenesenon značenju, dakako!; za doslovno ipak triba smanjit guzicu).

I tako to...

Dobro sam. :) A vi?