Kako sam sama sebi smiješna, samo da znate!

Jel'te, pobjegoh zercu iz virtuale. Između ostalog i zato što se nemam više volje naganjati s monitorom koji se u zadnja dva mjeseca bezbroj puta pokvario pa sad čekam čekajući novi. Al' dobro, osim što me bole oči zbog ove kante iz pravijeka, stvarno me neka druga stvarnost malo prigrabila sebi. Oh, sudbo, rekoh, pa ja trčim! Oh, Ane, sudba će meni, pa sad padni! I to ravno u krevet s fibron skoro 40! I tako ležim već danima. Što ne bi bio neki bed da mogu nešto činit. Al' mozak mi se toliko spalija da nisam u stanju niti crtiće gledat, a kamoli tamo neke knjige čitat. A to me izluđuje.

Da vam pobliže objasnim kako u praksi zadnjih dana kod mene stvari funkcioniraju, bit će dovoljno napisati koji mi je novi nadimak. Ševa. I ne, nije zato što sam nešto aktivna (jerbo ležin ka vrića i jedva se pribacujen s livoga na desni bok) vengo mi malo rečenice bacaju na one Ševine, ministra Peščenice, jel'te.

Sad sjedoh za komp, čisto da vidim hoću li biti u stanju sročiti bilo kakvu... mda. :)

Shvatili ste, jel'de? :)

A i podsvjesno se nadam da ću vam zdipiti malo pozitivne energije. Je, skrušeno priznajem: samo vas iskorištavam.

Vratit će to sve Ane, svega joj. [ mig ]

Ma, čin ja mogu ovdi opet laprdat, odmar je meni boje. Eto, već san vas pokrala prije negoli ste čagod i dali. Uuuuuu, ča će tek bit kad ovo pročitate!

[ Ane već leti ]

... fly me to the moon
and let me play among the stars
let me see what spring is like
on jupiter and mars...