Nedostaje mi onaj miran san. Preumoran legneš nakon toliko muke i odricanja. Pa poletiš na neka lijepa mjesta jer te ni u snu više ništa ne opterećuje.

Boje su nježne, pokret je lagan, radnje lagodne. Žao ti se probuditi. Sanjaš i znaš da se ne želiš preseliti jer tu gdje sad jesi sasvim ti je dobro.

A onda otvoriš oči i dubokno udahneš. Nakon tako mirne noći krećeš još jednom iznova.

Svijet je jedan iza tebe. Puna i sigurna znaš da si ovakvo jutro zaslužila.

Nedostaje mi to. Baš onako. Baš jako.