Koliko puta san, onako potiho, za sebe, promumljala: "Eh, da mi je samo malo više vrimena, sve bih stigla učinit!"

U ovon ludon vrimenu kada nema dovojno mista ni za ono šta "moramo" napravit, kako da se čovik uopće posveti onome ča uistinu oće? Oke, vrlo često je i problem ča većina uopće ne zna što želi (i ja! i ja!), ali da svi skupa vječno kmečimo kako nema ovoga ili onoga, ili da nam je barem malo više nečega, sve bi bilo drugovačije..., svima nam je poznata štorija.

A je li vam palo na pamet kakav bi nam bio život bez svih tih vanjskih podražaja?

Kasnih četrdesetih neurofiziolozi su se žestili jedni na druge i svađuckali oko toga priupita, jel'te, može li judski organizam uopće funkcionirat bez vanjskih podražaja.
Jedni su tvrdili da mere, a drugi, dakako, da ne mere; odnosno, jedni vikahu da bi svit tako zadronja, a drugi da bi svit ipak osta budan.

Među njima je bija i jedan John C. Lilly koji je zaigra u ovoj "budnoj" grupaciji. E, pa je taj isti gospon odlučija napravit izolacijski bazen i posložit kojega čovika unutri tako da živčani sustav tog bidnika koji tamo pluta ne bude podraživan svitlošću, zvukon, gravitacijon, temperaturon i sl. Ma je prvo sebe posadija u taj bazen (vajda niko drugi ni tija!). I nakon nekog vrimena i sam se iznenadija ča ga je dočekalo. Dok je leža tamo, jel'te, uspija je poć u goste, njemu je raja isto dolazila, dolazili mu i neki judi iz davne prošlosti, iz drugih mista ma čak i neki ča uopće nisu sa Zemljice. Tako je dotični doša do zakjučka da um, tijekon intenzivne izolacije, projicira sadržaj našeg pamćenja i naše podsvjesne asocijacije.

E, a kad je to zakjučija i oni drugi tabor (ča je bija za majko, nakrmit ću se tezu) je tija poć u taj bazen. Pa in je Lilly, dobrica, to i dopustija. Oni se bućnili unutra i - ništa! Ni poznatih gostiju, a kamoli tamo nekih izvanzemaljaca.

Posli ovoga je Lilly, jasno, triba prominit svoju tezu. Pa je odlučija zakjučit kako naša iskustva u izolaciji ovise o našin očekivanjima. E, ma tako je i na javi, rekla bih ja. A to obrće onu tezu da su sustavi vjerovanja zasnovani na iskustvima. Jerbo, a tako ispada, iskustva su zasnovana na našin sustavima vjerovanja.

Pa sad ti Ane odluči ča ćeš mislit! I misli kad beštimaš vrime!

Sve je nako kako mi oćemo. Ako ne virujete, zaplivajte u bazenu barba Lillyja. :-)